Foto: vecernji hr
Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata tako, ti to znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet, rekao je Niko Kranjčar…
U suzama, u majici ‘ponosan sam kaj sam Purger’, Niko Kranjčar se popeo na pozornicu, pogledao prema gore i po posljednji put se oprostio od Cice Kranjčara. Od svog Ciceka, svog idola, uzora. Svog tate.
Stotinjak uzvanika okupilo se na komemoraciji u hotelu Westin kako bi se oprostilo od velikog Zlatka Cice Kranjčara koji nas je u ponedjeljak napustio. Redom su govorili predsjednik Dinama Mirko Barišić, legendarni Ćiro Blažević, Zorislav Srebrić, ali sve je posebno dirnuo govor njegova sina Nike Kranjčara.
– E moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj karaki, zajedno sa svojim prijateljima i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman i znam da se smiješ jer znaš koliko to ne volim. Baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Bio si mi idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospodštine i dobri duh našeg grada. To sve znaš. No ono što ne znaš da ćeš ostati sve to jako dugo. Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu koja prilazi lampionima i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj. Bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju tko si i što si bio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i Zagrepčanki. I svih ljudi koji su voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata – rekao je Niko Kranjčar u emotivnom govoru.
– Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata tako, ti to znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet ne forsirajući me. Pustio si me da se borim i da si ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje i poštovati tuđe. Naučio si me kako biti Purger i Hrvat. Najveća životna lekcija koju si mi dao je bila da su svi na ovom svijetu jednaki. Da svima treba dati pažnju, vrijeme i pomoć. Osmijeh. On ništa ne košta, je li tako. Vodeći me na sva druženja s tvojom generacijom 82′ pokazao si mi što znači nekome biti prijatelji. Kao čovjeka nekoga iskreno voljeti i dati sebe bez zadrške. Čuj, ne bumo se lagali, pokazal si mi kak se provesti, kak zafeštati, zakartati i kak živjeti, Cicek moj. Ti živiš u ovome trenutku u svima nama. Ne brini, ne bum sada prepričaval anegdote iz tvoje generacije koje sam slušao za stolom. Neću ponavljati tvoje uspjehe, da si bio šmeker i fakin, sa zaraznim osmijehom koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel koliko boli da nisi tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći ovo. Hvala ti na ljubavi i podršci u svim mojim teškim trenucima, a tebi možda najtežima u životu. Ti nisi otišao jer si u svima nama previše. Cicek, do it on your way. Volim te, volimo te. Od sveg ti srca hvala, tvoj sin – završio je emotivni Niko koji je nakon govora otišao poljubiti majku Elviru piše 24 sata hr.
