Petak, 30 listopada, 2020

UZBUNA NA SJEVERU Arktik je zahvatila spirala smrti: Dok ledeni krajolik nestaje, velike sile u tome vide priliku

foto- Louise Murray/Sciencephoto/Profimedia

Vječni led se otapa daleko brže nego je itko mogao pretpostaviti. No možda još ima vremena da se nešto učini.

Krajem srpnja u more se odlomilo 40 posto od 4.000 godina stare ledene ploče Milne, smještene na sjeverozapadnom rubu otoka Ellesmere. Time je nestao i posljednji potpuno netaknuti ledenjak u Kanadi, piše Guardian.

S druge strane otoka, najsjevernijeg u Kanadi, potpuno su nestale ledene kape iz Zaljeva svetog Patrika.

Dva tjedna kasnije, znanstvenici su zaključili da je grenlandska ledena ploča možda već prošla točku bez povratka. Godišnje snježne oborine više nisu dovoljne da nadoknade gubitak snijega i leda tijekom ljetnog otapanja 234 ledenjaka na tom teritoriju. Prošle je godine ledeni pokrov izgubio rekordnu količinu leda – milijun metričkih tona svake minute.

Arktik se otapa. I to se događa brže nego što je itko mogao zamisliti prije samo nekoliko desetljeća. Sjeverni Sibir i kanadski Arktik sada se zagrijavaju tri puta brže od ostatka svijeta. U posljednjem desetljeću arktičke su temperature porasle za gotovo jedan Celzijev stupanj. Ako emisije stakleničkih plinova ostanu na istoj putanji, možemo očekivati da se sjever, tijekom cijele godine, zagrije za četiri Celzijeva stupnja do sredine stoljeća.

Ne postoji nijedan aspekt arktičkog života koji će ostati netaknut ovim neizmjernim promjenama, osim možda vječnog plesa svjetla i tame. Arktik kakav poznajemo – golemi ledeni krajolik po kojem šeću sobovi, goste se polarni medvjedi i vode vrve bakalarima i tuljanima – uskoro će biti smrznuti samo u sjećanju.

image

Kulusuk, Grenland foto-Jonathan Nackstrand/AFP

Nova studija

Nova studija klimatskih promjena u prirodi predviđa da bi ljetni morski led koji pluta površinom Arktičkog oceana mogao u potpunosti nestati do 2035. Još relativno nedavno, znanstvenici su mislili da ćemo do ove točke doći najranije 2050. godine. Kao dodatak ovom otkriću, prošli je mjesec arktički morski led dosegao svoj drugi najniži opseg u 41-godišnjem satelitskom rekordu.

“Najnoviji modeli zapravo pokazuju da ćemo, bez obzira koji scenarij emisija slijedili, izgubiti ljetni [morski] ledeni pokrivač prije sredine stoljeća”, kaže Julienne Stroeve, viša istraživačka znanstvenica iz američkog Nacionalnog podatkovnog centra za snijeg i led. “Čak i ako se nastavimo zagrijavati do manje od dva Celzijeva stupnja, svejedno je dovoljno da kroz nekoliko godine izgubimo ljetni morski led.”

Na ispostavama na kanadskom Arktiku, permafrost se otapa 70 godina prije nego što se predviđalo. Ceste se izvijaju. Kuće tonu. U Sibiru su, kako temperature rastu, divovski krateri prošarali tundru, a grad Verkhoyansk se u srpnju pržio na 38 Celzijevih stupnjeva. Proljetos se jedan od spremnika za gorivo u ruskoj elektrani srušio i u obližnje je plovne putove iscurilo 21.000 metričkih tona dizela, a uzrokom izlijevanja smatra se popuštanje vječnog leda.

Otapanjem permafrosta, u atmosferu se oslobađaju dva snažna staklenička plina, ugljični dioksid i metan, što pogoršava zagrijavanje planeta.

Zbog sve gorih vrućina, bjesne požari, koji su danas česti u toplijim i sušim dijelovima Arktika. Posljednjih ljeta pakleni su ognjevi poharali tundre Švedske, Aljaske i Rusije, uništavajući autohtonu vegetaciju.

Ledene kiše

To ugrožava milijune sobova i karibua koji jedu mahovinu, lišajeve i rijetku travu. Sve češće su i katastrofalne ledene kiše, koje ledom okivaju omiljenu hranu tamošnjih kopitara; između 2013. i 2014. godine, procjenjuje se da je 61.000 životinja uginulo na ruskom poluotoku Yamal zbog masovne gladi tijekom kišne zime. Sveukupno, globalna populacija sobova i karibua smanjila se za 56 posto u posljednjih 20 godina.

image

Najveći ledenjak na Grenlandu Jacobshavn Isbrae foto-Jonathan Bamber// Swns/Profimedia

Takvi su gubici desetkovali i autohtono stanovništvo čija je kultura i egzistencija isprepletena s nedaćama sobova i karibua. Inuiti koriste sve dijelove karibua: tetive za konac, kožu za odjeću, rogove za alat i meso za hranu. U Europi i Rusiji narod Sami tjera tisuće sobova preko tundre. Toplije zime prisilile su mnoge od njih da promijene način života, na primjer tako što osiguravaju dodatnu hranu za svoje sobove.

Ipak neki u krizi pronalaze prilike. Otapanje leda učinilo je bogata nalazišta minerala, nafte i plina u toj regiji, dostupnijima za brodove. Kina intenzivno ulaže u sjevernu morsku rutu – koja je sve češće bez leda – preko vrha Rusije te se tako nadaju smanjiti vrijeme transporta između Dalekog istoka i Europe za 10 do 15 dana.

Sjeverozapadni prolaz kroz kanadski Arktički arhipelag mogao bi uskoro donijeti još jedan prečac. A na Grenlandu nestajanje leda otkriva bogatstvo urana, cinka, zlata, željeza i rijetkih elemenata. Donald Trump je 2019. tvrdio da razmišlja o kupnji Grenlanda od Danske. Nikad prije Arktik nije uživao takvu političku važnost.

Turizam je ondje cvjetao, barem do zatvaranja zbog Covida, s mnoštvom bogatih posjetitelja koje je privlačila ova egzotična destinacija u nadi da će snimiti savršeni selfie pod polarnom svjetlošću. Između 2006. i 2016. utjecaj zimskog turizma povećao se za preko 600 posto. Grad Tromsø u Norveškoj, nazvan „sjevernim Parizom“, ugostio je 36.000 turista tijekom zime 2008./2009. No do 2016. taj se broj popeo na 194.000. Međutim, takav interes temelji se i na jednom neizgovorenom osjećaju: ovo bi mogla biti posljednja šansa da se doživi Arktik kakav je nekad bio.

image

Turistički brod na Arktiku-foto Focusphotographic/Alamy/Profimedia

Strategije spasa

Za zaustavljanje klimatskih promjena na Arktiku, potrebno je enormno smanjenje emisije fosilnih goriva, a svijet je postigao tek skroman napredak unatoč očitoj hitnosti. Štoviše, mnogi staklenički plinovi godinama se zadržavaju u našoj atmosferi. Čak i ako bismo sutra prestali sa svim emisijama, trebala bi desetljeća da se ti plinovi rasplinu i da se temperature stabiliziraju (iako neka nedavna istraživanja sugeriraju da bi raspon mogao biti i kraći). U međuvremenu, još više leda, permafrosta i životinja bilo bi izgubljeno.

“U ovom trenutku, trebali bismo se baviti smanjenjem emisija, ali i zarobljavanje ugljika”, objašnjava Julienne Stroeve. “Moramo maknuti ono što smo tamo već stavili.”

Druge strategije mogu pomoći ublažiti štetu ekosustavu i njegovim stanovnicima. Selo Yupik Newtok na sjeveru Aljaske, kome je otapanje vječnog leda doslovno nagrizlo tlo pod nogama, bit će premješteno do 2023. godine. Skupine zaštitnika prirode zalažu se za uspostavljanje nekoliko morskih zaštićenih područja širom Visokog Arktika kako bi zaštitili divlje životinje koje su u opasnosti. 2018. godine deset zemalja potpisalo je sporazum kojim će se zabraniti komercijalni ribolov na otvorenom moru središnjeg Arktičkog oceana na najmanje 16 godina. A vlade moraju odmjeriti daljnje propise o novim brodarskim linijama i aktivnostima vađenja nafte i ostaloga u toj regiji.

Onaj Arktik iz prošlosti je već nestao. Sljedeći našu trenutnu klimatsku putanju, bit će nemoguće vratiti se uvjetima koje smo imali prije samo tri desetljeća. Ipak, mnogi stručnjaci vjeruju da još ima vremena za djelovanje i očuvanje onoga što je nekada bilo ako se svijet udruži kako bi spriječio daljnju štetu i sačuvao ono što je ostalo od ovog jedinstvenog i krhkog ekosustava. (Priredio: Jutarnji.hr)

 

Mi koristimo kolačiće kako bismo osigurali da vam pružimo najbolje iskustvo na našoj web stranici.