Četvrtak, 22 travnja, 2021
19 C
Vinkovci
Naslovnica Hrvatska ŽIVOT U HRVATSKOJ: Na hranu 2000 kuna mjesečno, a na režije i...

ŽIVOT U HRVATSKOJ: Na hranu 2000 kuna mjesečno, a na režije i prijevoz čak 2400

Anketa o potrošnji kućanstava za 2019. godinu na prvi pogled ukazuje na rast udjela sitnih luksuza, no otvorila je pitanje: Koliko je iseljavanje utjecalo na strukturu kućanstava, pa i ukupnu potrošnju.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječno hrvatsko kućanstvo 2019. godine imalo je oko 93.522 kune izdataka, ili nešto manje od 7800 kuna mjesečno. Oko 26 posto od toga, odnosno oko 2044 kune mjesečno, ili samo 67 kuna na dan,  trošili smo na hranu, oko 1200 kuna trebali za troškove prijevoza, te još toliko – oko 1200 kuna – za troškove stanovanja. Ukratko, više od 50 posto budžeta u startu je zadano i trošimo na golo preživljavanje.

Zanimljivo je, pritom, pratiti višegodišnju statistiku DZS-a, prema kojoj smo u prethodnih desetak godina značajno smanjili troškove hrane, što je jedan od ključnih podataka koje stručnjaci uzimaju u obzir kod procjene rizika od siromaštva. Pretpostavka je, naime, da što se manji dio prosječnog budžeta troši na hranu, a veći na luksuznija dobra, to je manji rizik od siromaštva, a još 2011. godine prema istom izvoru na prehranu je odlazilo 31,7 posto budžeta.

Iako brojne ankete ukazuju na to da više od trećine Hrvata puši, zanimljivo je da smo gledajući isto razdoblje smanjili udio troškova za duhan i alkohol (sa 3,7 posto 2011. na 2,6 posto 2019. godine), dok smo povećali troškove za prijevoz (s 12,9 na 15,8 posto), odjeću i obuću (sa 6 na 8,1 posto), ulaganje u zdravlje (2,7 na 3,1 posto), te potrošnju u restoranima i hotelima (sa 2,4 na 3,5 posto), što se može uvrstiti u luksuz. Jesu li to doista pokazatelji da smo do 2019. pokazivali znakove oporavka od krize iz 2008/2010. godine, ili nas priča o prosjeku i statistika vode na onu da u prosjeku svi jedemo sarmu, ali je mnogima zapravo sve lošije?

24sata


 

  •  Ne samo ova statistika, postoje i drugi pokazatelji o kvaliteti života koji ukazuju na to da se kvaliteta života u proteklih 20-ak godina unaprijedila, posebno od ulaska Hrvatske u EU, o čemu se rijetko govori. Još uvijek postoji dio građana koji ne vjeruje da je to njima donijelo koristi, a jest. Prije svega, rasle su plaće, posebno nakon oporavka od krize iz 2008./2010. godine – kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Dodaje kako je istina da su prvenstveno rasle u javnom sektoru, koji se i zaduživao, pa to nije rezultat gospodarskog razvitka, nego zaduživanja, no statistički se bilježi. Na kvalitetu života je, dodaje, sigurno utjecao i porast sive ekonomije, na koji ukazuje istraživanje Svjetske banke.

  • Procjena je da se 30-ak posto ekonomije ne vidi, odnosno da imamo rast koji se u službenim statistikama i rastu BDP-a ne vidi. To se, prije svega, odnosi na turizam, jer veliki dio turističke potrošnje nije obuhvaćen  službenom ekonomijom – kaže Novotny. Potvrdu za to vidi u velikom rastu štednje upravo u primorskim županijama, iako službeni podaci o BDP-u ne ukazuju na to da se u tim područjima puno bolje živi. Naravno, postoje i oni koji su u raspodjeli dohodaka prošli gore, no njima je u korist išla činjenica da je ulazak u EU donio povećanje konkurencije i smanjenje troškova, kaže.

  • Unatoč činjenici da vlada kod nas nije smanjivala PDV na hranu, kao što su to napravile vlade u Sloveniji, Mađarskoj i Austriji, na primjer, cijena hrane je padala zbog toga što je povećana konkurencija. Tako su kućanstva profitirala od pada cijena hrane većine prehrambenih proizvoda, naročito mesa. Nikad niste imali jeftinije meso nego danas, u odnosu na razdoblje prije ulaska u EU. Pale su i cijene telekomunikacijskih usluga, i to gotovo se prepolovile, pa više ne zauzimaju visoki udio u troškovima kućanstva – kaže Novotny.

Zanimljivo je da konkurencija nije donijela pad cijena ribe, niti morske, niti riječne, vjerojatno zato što je na tržištu uglavnom domaći proizvod, dodaje.

24sata


 

  • Rasle su, s druge strane, cijene energije i komunalnih usluga, no treba podsjetiti da se cijena energije neko vrijeme održavala na političkoj razini, pa ste tako prije nekoliko godina imali psihološku granicu za litru goriva od 8 kuna, a nakon toga su narasle za 25 posto, u velikoj mjeri zbog  poreznog opterećenja i otplate dugova za autoceste  – dodaje analitičar. Ukratko, zaključuje, dogodile su se ozbiljne strukturne promjene prosječne potrošnje i u prosjeku se može reći da građani bolje žive, no možemo razgovarati o tome je li to dovoljno brzo i dovoljno za sve kategorije građana.

Na pitanje kako onda protumačiti činjenicu da je Hrvatska, prema pokazateljima Eurostata, među zemljama s najvećom potrošnjom za hranu, te da po tome spadamo u zemlje čiji se građani svrstavaju među siromašnije, podsjeća na to da se u krizama potrošnja uvijek raspoređuje prema Maslowljevoj ljestvici potreba.

–  Često se kaže da u krizama najviše raste potrošnja graha i dijamanata, odnosno oni koji imaju relativno nizak dohodak najviše troše na osnovno, a oni koji imaju razmišljaju o tome kako iskoristiti situaciju za povoljna ulaganja – pojašnjava.

Posljedice krize iz 2020. tek ćemo vidjeti, jer će imati produljeno trajanje idućih nekoliko godina, dodaje.

  • Sada je stigao i novac EU za oporavak, no naša vlast to po običaju usmjerava pogrešno, u neproduktivne investicije koje nemaju učinka na otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast. Naša vlada najčešće se usmjerava  na infrastrukturne projekte, od kojih nema novih radnih mjesta i proizvodnje, umjesto da novac usmjeri u investicije koje imaju neposredne učinke – kaže.

Kao primjer navodi Češku, Mađarsku, Slovačku i Sloveniju, gdje su ulagali u projekte koji otvaraju radna mjesta.

  • S ulaskom Hrvatske u mehanizme kontrole prekomjernih deficita, pa sada i u Europsku monetarnu uniju, to nam daje nadu da će vlade morati nastaviti ulagati u produktivne sektore i time nastaviti s promjenama koje vode poboljšanju kvalitete života. Osim toga, sve vodi i smanjivanju PDV-a na hranu, što su mnoge zemlje već učinile,a što će dodatno smanjiti pritisak troškova za golo preživljavanje na obiteljski budžet.

No, profesorica Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta Vedrana Pribičević upozorava, međutim,  kako kod statistike nije sve tako jednostavno kao što se čini. Dodaje kako bismo zato trebali imati i podatak o tome kako je nekada izgledalo prosječno hrvatsko kućanstvo, a kako izgleda danas, jer nema sumnje da se zbog iseljavanja velikog broja građana njegova struktura značajno mogla promijeniti.

  • Ako imate obitelj s dvoje djece, pa djeca, na primjer, odsele u Irsku, imate bitno drugačiju strukturu kućanstva i njegove potrošnje. Ako djeca roditeljima šalju novac, vrlo je moguće da se smanji udio potrošnje za hranu u tom kućanstvu, a poveća za nešto drugo – pojašnjava. Osim toga, kriza općenito mijenja potražnju, tako da raste potražnja prema osnovnim dobrima, a kako je Hrvatska 6 godina bila u recesiji, to je zasigurno značajno utjecalo i na prosječnu potrošačku košaricu koju bilježi statistika, upozorava.

  • Zato nema smisla promatrati te podatke longitudinalno. Koliko je Hrvatska siromašna vidi se tek u usporedbi s ostalim zemljama EU – odgovara na tvrdnju da podaci Eurostata za 2019. godinu pokazuju kako smo bili četvrta ili peta zemlja po potrošnji za hranu među članicama, s potrošnjom od 1780 eura ili 13.204 kune po stanovniku.

Prema toj računici za hranu smo trošili oko 1100 kuna mjesečno po osobi. A to znači da statistika o prosječnom kućanstvu u Hrvatskoj ukazuje na mogućnost da u njima žive sada možda samo dvije osobe, ili da nam statistika iz nekog drugog razloga – ne drži vodu. Ako ništa drugo, na nju može utjecati i to da ljestvica prosječnih dohodaka u Hrvatskoj pokazuje da gotovo 70 posto građana ima prihode ispod prosjeka, dok tek 30 posto njih jača taj prosjek. Ukratko, puno je veći udio onih koji plaće mogu rastegnuti samo na troškove stana i hrane i ništa drugo, u odnosu na one kojima imaju i za odlazak u restorane.

  • Pritom moramo uzeti u obzir da u usporedbama s drugim zemljama EU omjeri potrošnje nisu do kraja usporedivi. Tako su, na primjer, u Hrvatskoj građani većinom vlasnici svojih nekretnina, dok u zemljama gdje s većinom građana to nije slučaj, troškovi stanovanja mogu biti puno veća stavka u prosječnim košaricama – podsjeća  na još jedan detalj zbog kojega statistika može zavarati Vedrana Pribičević.

Troškovi u brojkama

  • 64,9 kilograma mesa prosječno pojede svaki član kućanstva u jednoj godini
  • 26% smo u prosjeku izdvojili za hranu, no u razdoblju od prije (2017.) potrošnja na hranu dosezala je i 30%
  • 5 kilograma ribe pojedemo u prosjeku na godinu
  • 12.000 kuna više potrošili smo 2019., nego 2017.
  • 15% odvajamo na režije (troškovi stanovanja), a one su uz hranu druga najveća stavka koju izdvajamo iz novčanika
  • 11 litara jogurta prosječno svake godine popije svatko od nas
  • Svaku 20. kunu prosječno kućanstvo izdvoji za rekreaciju i kulturu
  • 3,3 kilograma kave potroši jedan član kućanstva, a to nas svrstava u zemlju kavopija
  • 7800 kuna mjesečno potrošilo je prosječno kućanstvo lani, što je ukupno 93.522 kune
  • 5% dajemo za komunikacije
  • 11 kilograma jabuka pojede na godinu član kućanstva
  • 6% budžeta ode na namještaj i redovito održavanje kuće
  • 25.500 kuna godišnje prosječna obitelj, prema ovoj anketi, odvaja na hranu i piće – 2000 kuna na mjesec ili 67 kuna na dan

Izvor: 24 sata hr

Podijeli

Najpopularnije

Mi koristimo kolačiće kako bismo osigurali da vam pružimo najbolje iskustvo na našoj web stranici.