Ususret jubilarnim 60. Vinkovačkim jesenima stiže niz priča o osobama vezanim za ovu dugogodišnju manifestaciju. Neki su s njima od samih početka, neki kroz cijeli svoj život, a neki su ostavili trag vrijedan spomena. Uz tekst donosimo i video priču.

Radovi na izgradnji novog Trga Vinkovačkih jeseni odlično napreduju i mjesto je to koje će uskoro okupljati brojne Vinkovčane. Neizostavni dio novog kompleksa svakako će biti veliki mural sa slavonskim motivima kojega je osmislio Vladimir Tomić – Mosk iz Rijeke.

Kako nam je rekao 42-godišnjak, na natječaj kojega je raspisao Grad Vinkovci prijavio se zahvaljujući svojoj prijateljici koja mu je poslala link. Svoje djelo nazvao je „Prošlost se čini većom u zrcalu”.

„Ideja mi je odmah bila interesantna. Svaki put kada imam narudžbu ili radim za neki natječaj potakne me da razmišljam na jedan drugačiji način nego kada slikam nešto svoje. S jedne strane novi mural mi daje izazov, ali i osvježenje”, kazao je Tomić.

U izradi vinkovačkog murala morao je uzeti u obzir određene stvari na koje do sada nikada nije obraćao pozornost – to su primjerice polje, žito, uvećana voćka, povijest mjesta i druge različite okolnosti. Crtanje prakticira već dugih 27 godina, a u posljednje vrijeme bavi se isključivo muralima.

„Mural je velik zbog zida na kojemu se nalazi i prikazuje polje žita, odnosno riječ je o jednom pastoralnom slavonskom prikazu. U centru je crvena jabuka koja stoji na stolnjaku. Njega će, iako do toga još nismo došli, pridržavati nekoliko protagonista. Pitanje je jesu li oni držali stolnjak kako bi uhvatili jabuku koja je padala s neba ili se igraju s tom jabukom. To nisam definirao”, poručio je autor murala.

Riječanin nije sam na zid prenosio motive, u izradi mu je desna ruka bio Ivo Kosanović iz Zagreba. Trg Vinkovačkih jeseni bit će predivan, kazao je, a upravo to donosi jedan ogroman izazov.

„Impozantno je što zid na ovom mjestu stoji sam za sebe, tu će biti scenografija raznih događaja. Za ovakav mural potrebno je uložiti dosta truda i zahtjevan je posao, ali ta rutina definitivno dolazi s iskustvom. Vladimir već dugi niz godina ima takvog iskustva i bez problema može prenijeti ideju na zid”, ispričao je 41-godišnjak.

Na Javni poziv za izradu murala prijavilo se 14 osoba koji su ukupno predložili 21 prijedlog idejnog rješenja. Dva prijavitelja su iz Vinkovaca, dok je ostatak prijava došlo iz Osijeka, Zagreba, Varaždina, Rijeke, Kneževih Vinograda, Sarvaša i Ivankova. Konačnu odluku donijelo je Povjerenstvo kojeg su činili viši kustos i voditelj Galerije likovnih umjetnosti Slavko Kopač Vinkovci Zoran Šimunović, dopredsjednik Hrvatskog foto saveza, predsjednik Foto kluba Vinkovci i predsjednik Kulturnog vijeća Grada Vinkovaca Dražen Bota, ravnatelj Kulturnog centra Vinkovci Marko Sabljaković, nastavnica likovne kulture Nikolina Starčević i zamjenica pročelnice Upravnog odjela za kulturu i turizam Danijela Rimac.

„Izabrani rad najbolje je ispunio sve kriterije natječaja, istovremeno kombinirajući vizualnu atraktivnost i duboku povezanost s temom Vinkovačkih jeseni. Mural uspješno integrira ključne elemente tradicijske kulture, poput polja žita koje simbolizira bogatstvo slavonske ravnice, te jabuku kao središnji motiv manifestacije. Pejzaž Slavonije prikazan je toplim tonovima, što evocira autentičnost i emocionalnu povezanost s lokalnim identitetom. Također, tradicijske obiteljske elemente oslikao je s pažnjom prema detaljima, čime je postigao ravnotežu između modernog likovnog izraza i očuvanja folklorne baštine”, obrazloženje je Povjerenstva.

Također, kako su objasnili, likovni jezik murala odlikuje se preciznom kompozicijom, gdje su elementi međusobno povezani ritmičkim rasporedom, stvarajući vizualnu priču koja privlači pogled i ostavlja snažan dojam. Korištenje toplih nijansi žute, zelene i crvene asocira na jesen, dok su figure prikazane realističnom formom ne narušavajući cjelokupnu likovnu kompoziciju. Autor je pokazao izuzetnu kreativnost u interpretaciji tradicionalnih motiva kroz suvremeni pristup što mural čini relevantnim i za mlade generacije. Povjerenstvo posebno ističe umjetnikovu sposobnost da klasične teme pretoči u vizualno bogatu i inovativnu cjelinu, čime će mural postati pravi ambijentalni doprinos gradu.

Radove na muralu koji će vrlo brzo punim sjajem ukrašavati novi trg obišao je, uz svoje suradnike, i vinkovački gradonačelnik Josip Romić. Oduševljenje o posebnosti likovnog djela nije skrivao.

„Mural neće biti samo slika, bit će to priča o kulturi i baštini, o prošlosti i sadašnjosti najstarijeg europskog grada i njegove najveće manifestacije”, poručio je putem svog službenog Facebook profila.

Ususret jubilarnim Vinkovačkim jesenima stiže niz priča o osobama vezanim za ovu dugogodišnju manifestaciju. Neki su s njima od samih početka, neki kroz cijeli svoj život, a neki su ostavili trag vrijedan spomena. Uz tekst donosimo i video priču.

Na spomen začetaka Jeseni, uz nošnje, zvuk tambura i miris slavonskih jabuka, jedno ime posebno odzvanja – Ksenija Urličić. Legendarna televizijska spikerica i urednica, sada 85-godišnja dama, postala je glas i lice Jeseni još 1971. godine. U godini kada se Hrvatska budila iz političkog sna, a domoljublje oprezno probijalo kroz kulturne manifestacije, upravo je ona po prvi put stala na pozornicu vinkovačkog stadiona.

Prisjeća se kako je u svijet slavonske tradicije ušla sasvim slučajno, na poziv kolegice Gordane Bonetti. „Naslijedila sam taj posao od svoje kolegice legendarne Gordane Bonetti. Ona me upitala bi li ju zamijenila na Vinkovačkim jesenima. Tad nisam ništa znala o toj manifestaciji pa ni o Vinkovcima. Bilo mi je zadovoljstvo jer Gordana Bonetti bila je nevjerojatno talentirana spikerica Hrvatske televizije. Nekako sam bila ponosna na njezin poziv jer sam mislila da sam možda dosegnula visoke standarde“, kaže.

No dolazak u Vinkovce brzo je prerastao u nešto puno dublje od jednokratnog angažmana. Već na prvim Jesenima, osjetila je puls naroda i duh promjene koji se tih godina širio Hrvatskom. Stadion prepun ljudi, nacionalnih simbola i emocija ostavio je snažan dojam. „U sjećanju mi je stadion prepun nacionalnih obilježja, hrvatskih trobojnica, nacionalnog naboja, puno ljudi, radosti. U počasnoj loži bio je i Miko Tripalo. Svaka njegova riječ bila je popraćena ovacijama, odobravanjem. Nevjerojatna slika“, prisjeća se.

Taj trenutak nije bio samo profesionalni izazov, već emotivni preokret – prvi susret s istinskim duhom Slavonije i njenim ljudima. Ksenija kaže da ju je atmosfera potpuno osvojila. „U tom trenutku osjetila sam čudesnu energiju koja je izbijala s tog stadiona, iz ljudi prepunih entuzijazma, domoljublja. Osjetila sam da se u zvukovima neke nadolazeće jeseni osjetilo još nešto – osjetilo se proljeće. I to ne bilo kakvo nego ono pravo – Hrvatsko proljeće“, dodaje Ksenija kojoj su Jeseni postale njezina druga obitelj. Stvorila je i snažne osobne veze s domaćinima koji su joj otvorili vrata svog doma. „Srela sam Vanju Radauša i puno poznatih ljudi. Vinkovci su, tad sam vidjela, iznjedrili puno talentiranih ljudi. Surađivala sam s Himzom, Popovićem. Ostalih se ne mogu sjetiti, prošlo je 50 godina“, kaže.

Uspomene na prve dolaske posebno veže uz glazbu i mirise grada. Pjesma “Šumi, šumi, javore” budila ju je svako jutro, a šetnje uz Bosut, odlazak u centar i susreti s domaćinima zauvijek su ostali dio njezine osobne priče. „Ugostili su me Radići, obitelj s kojom sam se poslije zbližila, povezala kumstvom jer sam godinama odsjedala kod njih“, s oduševljenjem govori.

U vrijeme kada su Vinkovci bili razoreni, a održavanje manifestacije bilo nemoguće, Ksenija je odlučila zadržati njezin duh – barem na malim ekranima. Osmislila je prvu autorsku emisiju posvećenu Jesenima. „Moja prva autorska emisija zvala se ‘Vinkovci su i Jeseni jesu’. Želja mi je bila da bar medijski održimo kontinuitet te vrijedne manifestacije. Ako zbog ratnih okolnosti ne može biti u Vinkovcima, bit će na ekranima. Pokušala sam koncipirati u sat i pol unutra sve ono što su bile karakteristike Jeseni – glumce, poeziju, pjesmu, poznate ljude. Dočekana je s oduševljenjem, vrlo rado gledana jer se shvatila poruka“, ističe.
Kako je manifestacija rasla, rasla je i njezina uloga. Bila je suradnica u scenarističkom timu, predlagala ideje, unaprjeđivala sadržaj i birala izvođače. „Imam taj neki, recimo, dar da napravim dobar scenarij kao što sam i u svojim emisijama. Bila sam korisna u smislu dinamike radnje, obogaćivanja sadržaja, sugerirala bih glumce, pjevače“, pojašnjava.

Ove godine, povodom jubilarnog 60. izdanja Jeseni, poziv redatelja Marka Sabljakovića da se ponovno uključi posebno ju je dirnuo. „Ostala sam polaskana pozivom. Drago mi je da su tako mladi ljudi kao što je Marko uopće čuli za Kseniju Urličić i da su se dosjetili kako ne bi bilo loše vidjeti tu osobu 50 godina poslije. To je karakteristika slavonskih ljudi – ne zaboravljaju“, ističe ova ‘Čelična lady’ koja unatoč godinama iskustva, priznaje da trema ne nestaje. „Stalno ću razmišljati o tome kako će to biti i hoću li ja biti dovoljno dobra za ulogu koja mi je povjerena. Mi profesionalci uvijek težimo da to bude daleko bolje“, raduje se.

Ksenija Urličić dio je baštine Vinkovačkih jeseni. Svojim glasom, osobnošću, idejama i prisutnošću utkala je sebe u povijest manifestacije koja za nju nikada nije bila samo posao. Bila je i ostala ljubav. Njezina prisutnost u programu, još od 1971., donijela je manifestaciji prepoznatljivost, dignitet i emotivnu dubinu koju pamte generacije gledatelja i sudionika. Nije samo najavljivala izvođače. Ksenija je, nedvojbeno, svaku Jesen doživljavala kao osobno putovanje kroz dušu Slavonije.

Danas, više od pola stoljeća kasnije, ona se s istim profesionalnim žarom i emocijom vraća na pozornicu svečanog otvorenja, kao simbol kontinuiteta i svjedokinja vremena koje se ne zaboravlja. U godini kada Jeseni slave svoj 60. jubilej, upravo je njezin povratak snažna poruka: manifestacija živi dokle god ju prenose mladi. Radujemo joj se u rujnu jer sa Ksenijom Vinkovačke jeseni ponovno dobivaju svoj prepoznatljivi glas.

Više pogledajte uvideo priči.