Povratak u školske klupe nakon ljetnih praznika može biti pomalo stresan za djecu. Iz tog razloga vrlo je važno podržati školarce na ispravan način kako bi se prilagodili povratku u školu što prije i lakše. U nastavku vam donosimo savjete za premošćivanje straha kod prvašića, olakšavanje povratka u školu kod starije djece te olakšavanje povratka u školu tijekom pandemije.

Kako premostiti strah kod prvašića?

Prvi odlazak u školu za neku djecu može biti pomalo zastrašujuć iz razloga što se radi o velikoj promjeni koju nikada nisu iskusili. Važno je znati kako podržati vašeg prvašića tijekom prilagodbe na školu kako bi što lakše prihvatio ovu promjenu.

Izrazito je važno razgovarati s djetetom o njegovim osjećajima i omogućiti da ih podijeli s vama. Pokušajte dokučiti zašto se vaše dijete boji odlaska u školu. Kod prvašića problem najčešće stvaraju strah od nepoznatog ili odvajanje od roditelja. Koji god razlog bio, pružite podršku vašem djetetu i dajte mu do znanja da su njegovi osjećaji sasvim normalni. U nastavku donosimo načine na koje možete smanjiti strah od škole kod prvašića.

• Objasnite djetetu da je škola siguran prostor – važno je podsjetiti dijete da će se u školi događati zabavne stvari, kao što su upoznavanje prijatelja i određene zabavne aktivnosti.
• Upoznajte dijete sa školom – nepredvidljivost i odlazak u nepoznato mogu predstavljati problem za djecu. Prije početka škole odvedite dijete do škole kako bi znalo gdje će odlaziti na nastavu. Ako je moguće, prošetajte s djetetom unutar škole, upoznajte ga s učiteljem/učiteljicom ili mu pokažite slike učionice. Na ovaj način malo ćete smanjiti nepredvidljivost i strah od nepoznatog kod prvašića.
• Planirajte zabavne aktivnosti tijekom školske godine – odlazak u školu za djecu može simbolizirati prestanak zabave. Vrlo je važno dati djetetu do znanja da tomu nije tako, stoga planirajte zabavne aktivnosti tijekom školske godine, pogotovo prvih par tjedana.
• Ne prenosite svoje osjećaje na dijete – odlazak djeteta u školu često može stvoriti anksioznost i kod roditelja iz razloga što se radi o velikoj promjeni i za njih. Vrlo je važno ostati smiren i ne prenositi svoje strahove i anksioznost na dijete. Dijete od vas treba osjetiti sigurnost i razumijevanje.

Kod prvašića je također izrazito bitno uspostaviti školsku rutinu kako bi znali što očekivati od svojih novih školskih dana. Više o uspostavljanju rutine prilikom povratka u školu saznat ćete u nastavku.

Djeca se počnu prilagođavati na školu nakon otprilike mjesec dana. Ako primijetite da je vaše dijete i dalje prestrašeno i osjeća se anksiozno oko odlaska u školu, razmislite o traženju pomoći kod psihologa.

Kako djeci olakšati povratak u školu?

Povratak u školu za stariju djecu također može predstavljati problem iz razloga što se nakon slobode dobivene tijekom praznika moraju vratiti u školske dane. Postoji nekoliko stvari koje vi kao roditelj možete napraviti kako biste olakšali djeci povratak u školu.

Predvidljivost, tj. uspostavljanje rutine izrazito je važno za djecu te im uvelike može olakšati privikavanje na povratak u školu. Kada djeca znaju što očekivati i imaju uspostavljenu predvidljivu rutinu u danu, anksioznost i stres oko promjene mogu se uvelike smanjiti. Rutinu možete uspostaviti u sljedećim područjima.

• Jutarnja rutina – uspostavljena jutarnja rutina (kao što je doručak u određeno vrijeme, pakiranje školske torbe itd.) djetetu daje strukturu i može mu olakšati prilagodbu na povratak u školu. Djetetu dajte jasne i kratke upute što se od njega očekuje ujutro kako bi znalo što će se događati ujutro kada se vrati u školu. Ako je djetetu teško zapamtiti korake rutine, pružite mu vizualne ili pisane upute/podsjetnike. Važno je i pohvaliti i podržati dijete kada ispuni određeni korak nove rutine.
• Noćna rutina – tijekom praznika noćna rutina vašeg djeteta može se razlikovati od one tijekom školske godine, kada je npr. potrebno ranije ići spavati i vrijeme gledanja televizije se skraćuje. Važno je uspostaviti određenu noćnu rutinu (kao što je vrijeme spavanja prilagođeno školi, pranje zubi prije spavanja itd.), kako bi dijete dobilo strukturu i uspostavilo rutinu. Kao i kod uspostavljanja jutarnje rutine, djetetu je važno dati kratke i jasne upute o onome što se očekuje od njega, te mu pružiti podršku prilikom uspostavljanja te rutine.
• Pisanje domaće zadaće – privikavanje na pisanje domaće zadaće nakon praznika djeci može pasti posebno teško. Uspostavite rutinu pisanja domaće zadaće, tj. namijenite određeni dio dana ovoj aktivnosti. Tijekom pisanja domaće zadaće budite podrška djetetu. Ako je potrebno, pomozite mu sa zadaćom te omogućite da ima pristup zdravim grickalicama dok piše zadaću.

Tijekom uspostavljanja rutine važno je ostaviti djetetu i osjećaj kontrole. Ponudite djetetu opcije koje ima za doručak ili odjeću za školu i dopustite da samo odabere što želi jesti ili nositi.

Izrazito je važno razgovarati s djetetom o njegovim osjećajima vezanim za povratak u školu. Omogućite djetetu da se osjeća kao da s vama može podijeliti svoje osjećaje. Uvažite djetetove osjećaje na način da mu date do znanja da su ti osjećaji sasvim normalni. Kao što se odrasli nevoljko vraćaju s godišnjeg odmora, tako je i sasvim normalno da djeca nisu oduševljena povratkom u školu nakon praznika.

Pratite ponašanje vašeg djeteta kako biste utvrdili radi li se samo o nevoljkosti povratka u školu ili o anksioznosti i ozbiljnijim strahovima vezanim uz školu. Znakovi anksioznosti specifični su za svako dijete, stoga je važno prepoznati kako se vaše dijete ponaša kada je anksiozno. Primjerice, anksioznost kod djece se može manifestirati učestalim glavoboljama, bolovima u području abdomena ili problemima sa spavanjem. Ako primijetite da vaše dijete pokazuje izrazite znakove anksioznosti, razmislite o traženju pomoći kod psihologa ili liječnika.

Više o strahu od škole koji se može javiti kod djece možete pročitati u članku “Strah od škole: Psihologinja otkriva zašto se javlja i kako pomoći djeci“.

Kako biste smanjili anksioznost i negativne osjećaje vezane uz povratak u školu, potičite dijete da se bavi aktivnostima koje smanjuju anksioznost. Igranje s prijateljima, obiteljske aktivnosti ili izlazak na svježi zrak mogu smanjiti osjećaj anksioznosti kod djece.

Kako olakšati djeci povratak u školu tijekom pandemije?

Povratak u školske klupe može biti posebno težak u vrijeme pandemije. Ova prilagodba može predstavljati dodatan stres za djecu. Čak i ako se raduju nastavi koja će se održavati uživo, umjesto online, radi se o velikoj promjeni tijekom koje im je potrebno pružiti podršku.

Izrazito je važno pratiti simptome stresa i anksioznosti kod djeteta u ovo nepredvidljivo i pomalo zastrašujuće doba. Pomno pratite izražava li vaše dijete znakove anksioznosti koje smo ranije naveli te, ako je potrebno, potražite pomoć psihologa. Za smanjenje anksioznosti vezane uz povratak u školu tijekom pandemije važno je i razgovarati s djecom o trenutnoj situaciji. Neznanje o tome što se događa može povećati strah i anksioznost, stoga pomozite djetetu da donekle razumije što se oko njega događa.

Kao što smo napomenuli ranije, predvidljivost i uspostavljanje rutine mogu olakšati djeci povratak u školu. Ove stavke su izuzetno važne u ovo izrazito nepredvidljivo vrijeme pandemije, stoga što prije uspostavite rutinu za djecu koja se vraćaju u školu.

Poštivanje novih pravila u školi

Osim toga, povratak u školu tijekom pandemije može predstavljati i dodatan problem za djecu, a to je pridržavanje pravila propisanih zbog pandemije (npr. nošenje maske unutar učionice, učestalo pranje ruku i/ili socijalno distanciranje). Naime, djeca mogu imati problema s razumijevanjem važnosti novih pravila i nužnosti pridržavanja istih.

Izrazito je važno komunicirati s djecom o njihovim osjećajima vezanim uz povratak u školu tijekom pandemije. Omogućite djeci da podijele svoje osjećaje s vama te im objasnite da su bilo kakvi strahovi vezani uz ovu situaciju normalni.

Osim toga, komunicirajte s djecom o novonastalim pravilima kojih će se morati pridržavati. Nakon što se informirate o pravilima kojih će se djeca morati pridržavati, potrebno je informirati i djecu o njima. Važno je objasniti im da su pravila tu za njihovu sigurnost, ali i za sigurnost drugih ljudi oko njih (kao što su članovi obitelji i prijatelji).

Izvor: krenizdravo dnevnik hr

Foto: Vjekoslav Hudolin

Za mene lijep konj nikada nije skup, kaže vitalni 85-godišnji Mato Ćurić iz Sibinja koji trenutno brine za njih šest.

“Konji su moj veliki ponos, oni su mi sve. Otkad postojim nikada ujutro nisam spavao do 5 sati. Ni nedjeljom, ni za Božić, ni Uskrs. Svako jutro oni u 4 sata dobiju hranu i vodu. Bilo ljeto ili zima. Uljepšali su mi život. Za mene lijep konj nikada nije skup“, govori vitalni 85-godišnji Mato Ćurić iz Sibinja, veliki zaljubljenik u ove životinje kojima se bavi već 67 godina.

I sada Mato u svojoj staji brine o njih šest, pomaže unuku Toniju, koji je ljubav prema ovim životinjama naslijedio od djeda, ali kao mlad i poslovan čovjek nema toliko vremena za njih.

“Otkad znam za sebe, znam i za njih. Kada sam bio mali uvijek sam ih jahao sa didom. Nisam puno radio u štali, to djed Mate nije dozvolio“, kaže 23-godišnji Toni Ćurić, voditelj prodaje u renomiranoj obiteljskoj tvrtki Agromens iz Bartolovaca kod Slavonskog Broda koja se među ostalim bavi uvozom, prodajom i servisiranjem poljoprivrednih strojeva poznatih europskih proizvođača.

Toni je kao vlasnik OPG-a prošao na natječaju za mjeru 4.1.1. Programa ruralnog razvoja za mlade poljoprivrednike i dio novca od bespovratnih 50 tisuća eura uložio u kupnju hrvatskih hladnokrvnjaka o kojima sada brine njegov vitalni djed Mato.

“On je veliki zaljubljenik u te četveronožne ljepotane. Vitalnije osobe u tim godinama, u devetom desetljeću, još nisam upoznao. Vrlo je vrijedan i sposoban, on konje pozna u dušu i ne može zamisliti život bez njih“, kaže Toni.

Držat će lijepe konje dok bude mogao

“Imam 85 godina i još se dobro osjećam. Svaki dan ručnom kosom kosim zelenu travu i njome hranim konje“, napominje Mato rekavši da je ljubav prema njima počela je daleke 1957. godine. Tada je, kaže, počeo raditi u šumi i uvijek ih imao dosta. Držao je i lipicanere, ali nema boljeg od posavca, ističe.

“Ove godine prodao sam dva posavca stara 2,5 godine svakog za 8 tisuća eura. A za ova dva Sokola i Rubina dobivam 9 tisuća eura, ali ne dam ih za te novce. Jedan je star dvije, jedan tri godine, malo ćeš vidjeti takvih lijepih konja“, pokazuje nam svoje miljenike u štali s kojima se rado druži i brine oko njih.

Čitav život radi s konjima, nekada je imao veliku štalu i u njoj njih petnaestak.

“Sam ih napajam, hranim i brinem o njima. Za sada me zdravlje služi, mogu još raditi s voljom, nisam nikad bio kod doktora, nemam po što ići kod njega. Ne bole me ni noge ni drugo, boli me samo glava zbog konja, to može držati samo lud čovjek“, šali se Mato, a ne može bez njih.

Kaže dok bude mogao držat će ih. Na pitanje što mu znače lijepi konji u štali koji sada ništa ne rade, odgovara:

Konje pješice dovodio iz Siska, Travnika, Banja Luke

“Ono što strastvenom pijancu znači rakija, a pušaču cigara, to meni znače moje životinje“. I njegova pokojna supruga Ljubice koja je umrla prije sedam godina, bila je također velika zaljubljenica u konje. A od 1960. godine, kada se oženio njome koja je iz Podvinja, svake godine na blagdan svetog Ante Padovanskog kojemu se zavjetovao pješice odlazi u to petnaest kilometara udaljeno mjesto, a tako se i vraća kući. I sada kada ima 85 godina.

Inače, Mato se napješačio i sa svojim konjima koje je kupovao u raznim mjestima bivše države. Pješice je dovodio iz Ivanić-grada, Siska, Travnika, Banja Luke, Uljanika, Gaja… Nema, kaže odakle nije. A prodavao je svoje u mnoga mjesta Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Slovenije…. Često je obilazio sajmove i druga događanja na kojima je, kaže, uživao u ljepoti ovih životinja koje su nekada bili veliki čovjekovi pomagači u poljoprivredi, šumarstvu i u drugom poslovima.

“Sada naši ništa ne rade, ali volimo ih imati. S njima sam puno postigao u životu. Uvijek sam imao dobra grla, puno radio s njima, dobro se zarađivalo, s njima sam doživio jedno veliko zadovoljstvo. Oni su moj veliki ponos, oni su mi sve, uljepšali su mi život”, s puno strasti o tim plemenitim životinjama i sada priča vitalni 85-godišnji konjogojac Mato Ćurić.

Izvor: agroklub com