Broj članova tamburaškog sastava varira i ovisi o mnogo faktora, ali na „terenu“ najčešće srećemo TS koji broje između 4 i 6 članova. Često TS svoj broj prilagođavaju ovisno o potrebi angažmana, pa u manjim sastavima nastupaju na manjim proslavama ili lokalima, a veće, kompletnije ekipe nastupaju na ozbiljnijim druženjima, u restoranima ili na festivalima.

Danas je gotovo obavezan dio harmonike tamburaškog sastava. Od kako je novokomponirana glazba uzela maha među publikom i ljubiteljima kavane, tamburaški sastav morao je tome da se prilagodi. Iako vrsniji umjetnici sviraju stare narodnjake bez problema na tamburama i to često bolje zvuči nego na harmonici, očekivanja tržišta su malo drugačija. Pored harmonike, tamburaški sastavi često uključuje i neke od klasičnih instrumenata, kao što su violina ili po želji stari instrument šargija.

U tamburaškom sastavu postoji jedno pravilo – svi pjevaju! Rijetki su oni sastavi u kojima pjevaju samo jedan ili dva člana. Osjećaj za kolegijalnost nameće potrebu za pjevanjem i onima sa slabijim vokalnim mogućnostima.

TS Tamburaška Bajka osnovana od prije nepune dvije godine od mladih tamburaša, vrsnih virtuoza na svojim instrumentima i dobrim pjevačima i zabavljačima na zabavama gdje gosti odlaze svojim kućama sretni i zadovoljni.

U sastavu su Venio Kolarević, Pero Gilja, Josip Plivelić, Mihael Naletilić i Mario Mihaljević. Mnoge su noći probdjeli svirajući na vjenčanima, blagdanima i raznim drugim događanjima a napraviti dobru atmosferu uvijek im je išlo od ruke.

 Venio Kolarević

Riječ je o mladom dečku koji će za vas držati ritam u kolu, valceru te u svakoj pjesmi odsviranoj u svim gažama. Dolazi iz malog mjesta Ilače i najmlađi je član (21. god).

Pero Gilja

Za sve koji ga znaju, znaju da je vrhunski instrumentalist i glazbenik. Mogli ste vidjeti da Pero svira nekoliko instrumenata, ali u bendu zadužen za bugariju. Pero nam dolazi iz Nuštra, te ima 32 god.

Josip Plivelić

Josip glavni i odgovorni za početak svake pjesme, na njegov znak “Startamo”. Glazbom se bavi od malih nogu, a njegovi prsti po vratu bisernice proizvode mile zvukove. Na svirci ako i ne možete vidjeti kojom brzinom nešto odsvira, jako dobro će te čuti u to budite sigurni. Dolazi nam iz Novih Mikanovaca, ima 28 god.

 Mihael Naletilić

Mihael, vrckava duša koja lomi najviše žica u bendu. Nalazi se na poziciji prvog basprima. Trenutno ima najbolju tamburu koju je ikada posjedovao, čekao je majstora Edelu čak 4 mjeseca da je sredi. Po sviranju je nijansa gosp. Ivi Pliveliću. Dolazi iz Nuštra, ima 28 god.

Mario Mihaljević

Radi se o iskusnom glazbeniku koji je u sastavu na poziciji basprim dolazi iz Vinkovaca vrckava i druželjubiva osoba ima 36 godina.

Damir Sučić

Radi se o iskusnom harmonikašu koji je preko trideset godina u ovom poslu, kada bi pokušao pobrojiti na koliko je zabava-fešti do sada svirao sa svojom harmonikom sigurni smo da ne bi uspio zbrojiti. Osnivač više bendova u svojoj bogatoj karijeri i danas ga svaki tamburaški sastav želi u ekipi ako su želje i repertoar takvi gdje se za zabavu traži harmonikaš.

Potrebni su vam tamburaši?

Mladi i perspektivan TS “Tamburaška Bajka” s područja Vinkovaca je tu za sve vaše potrebe i želje. Velik broj datuma za 2025. godinu je popunjen u ovoj godini je ostalo još par datuma slobodno, rezervirajte na vrijeme Kontakt broj: Josip 098/183-5640, Mihael 097/617-8565 ili putem društvenih mreža – Instagram: @tamburaska.bajka, Facebook: TS Tamburaška Bajka.

Stasanje plantažnog voćnjaka Borinci u potpunosti je utkano u manifestaciju Vinkovačkih jeseni. S prvim plodovima jonatana, ajdareda i delišesa izrasla je i manifestacija, a jabuka glavni proizvod vinkovačkih voćara, prosula se gotovo kao simbol na sve programe i postala zaštitni znak jesenskih svečanosti.

Ulomak iz prve monografije Vinkovačkih jeseni 1966-1985

A upravo jabuci, inspiraciji osnivača Vinkovačkih jeseni, vraća se i okruglo 60. izdanje manifestacije od 12. do 21. rujna. Davne 1966. godine nekolicina entuzijasta, zaljubljenika ravni slavonske i svega onoga što ju čini našom, ponosnom i prkosnom šokačkom grudom, odlučili su svome gradu i svojoj Slavoniji, svojemu Srijemu pokloniti najveću pozornicu folklornog stvaralaštva tada još uvijek samo Slavonije, a potom i Baranje. Pozornica Vinkovačkih jeseni postajala je sve veći prikaz narodnog stvaralaštva i hrvatskog identiteta, a njezini začetnici od samih početaka težili su današnjoj nacionalnoj i inozemnoj prepoznatljivosti najznačajnije hrvatske tradicijske manifestacije.

Ovim riječima autor scenarija i redatelj Svečanog otvorenja Marko Sabljaković počinje obrazloženje ovogodišnje teme “Jesen rumeni’ jabuka”. Naše Jeseni, kaže, odišu ne samo rumenilom razdraganih djevojaka, grlatim momačkim, šokačkim pjesmama, nego ljubavlju zauvijek utkanom u srcu slavonske ravnice – u našim Vinkovcima.

„Zašto jabuka kao središnji motiv uz imenicu jesen i pridjev rumeni’? Upravo iz razloga što je jabuka simbol i obilježje početaka održavanja Vinkovačkih jeseni davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća na nadaleko poznatoj plantaži imenom Borinci, smještenoj tik uz grad na Bosutu. Jabuka je izgledom utkana u danas najprepoznatljiviji znak Vinkovačkih jeseni – njihov autentičan i jedinstven grb autora Joze Matakovića, vinkovačkog akademskog slikara i scenografa. Prve godine održavanja najveće Smotre folklora Slavonije, a kasnije i Baranje, vezane su baš za jabuku koju bi na Borincima ubrala najljepša djevojka, ljepotica, pobjednica revije narodnih nošnji, najčešće priredbe Mladost i ljepota Slavonije u Starim Mikanovcima. Borinci bi potom zaživjeli prigodnom svečanošću u čast početka berbe jabuka i rujanskih svečanosti poznatijih kao Vinkovačke jeseni”, ispričao je Sabljaković na prvoj sjednici Organizacijskog odbora.

“Kato, ti si dobila najrumeniju jabuku iz voćnjaka! Zagled’o se on u tebe! …Ni’ iz našeg kraja,a ni’ ni daleko! Da ni’  Vinkovački’ jeseni ne bi ga nikad ni srela! Ta, ne stidi se, idi zaigraj s njim!”

Poznato je da je upravo jabuka u Slavoniji oduvijek bila znakom darivanja, simbolom ljubavi i života pa će i dramski tekst Svečanog otvorenja početak održavanja Vinkovačkih jeseni scenski dočarati kao dramsku priču prožetu radnjom u čijem je središtu lik mlade djevojke, Šokice-Slavonke, kojoj će jabuka simbolično u život unijeti pregršt radosti. Sudbinama mladih ljudi i djevojaka rumenih ko borinačke jabuke podsjetit će na početke naše najveće manifestacije, na sve one događaje koji su nam pružili jedinstvenu manifestaciju slavljenja folklora, pjesme, plesa, govora šokačkog, narodnih običaja i nadasve najljepšeg narodnog ruha.

„Neka nas Jesen rumeni’ jabuka podsjeti na ljepotu života uz središnji motiv kao simbol i znak darivanja, života i ljubavi – našu vinkovačku rumenu’ jabuku, našu prepoznatljivost i identitet tradicijskog života”, podvukao je autor.

“Misli braca, da se blato gaca,

od Vinkovci pa do Borinaca!

A kad tamo asfaltom brez muke

pa uberi, s koje o’š jabuke!”

Predsjednik Organizacijskog odbora i gradonačelnik Vinkovaca Ivan Bosančić kaže kako su Vinkovci danas, uz temu, dobili i onaj iščekivanja rujna i naših Jeseni. „Siguran sam da će i ove godine očarati mnoge koji vole tradicijsku kulturu, da će ponovno stvoriti vrijeme u kojemu slavimo prijateljstvo, promičemo našu tradicijsku kulturu i Vinkovce kao njezinu prijestolnicu. Svi ste dobro došli, dođite i osjetite naše gostoprimstvo i našu gastronomiju, rujan je odavno rezerviran za Vinkovce jer tada postajemo centar svijeta”, poziva gradonačelnik u najstarije naselje u Europi.

Vinkovačke jeseni osim svoga grada promiču i cijelu Vukovarsko-srijemsku županiju. Franjo Orešković, zamjenik župana koji obnaša dužnost župana, istaknuo je kako su one oduvijek bile spoj povijesti, tradicije, kulture, običaja, ali i ljepote i ljubavi naših ljudi. „I ono što je uvijek, između ostalog, najljepše vidjeti je upravo naša mladost koja je dokaz da tradicija nikada neće izumrijeti”, zaključio je.

Zamjenik vinkovačkog gradonačelnika Josip Romić vratio nas je malo u prošlost i podsjetio kako su naši bake i djedovi godinu mjerili po Vinkovačkim jesenima, vrijeme prije i vrijeme poslije.

„Ne dvojim da će jubilarno izdanje zasjati u najljepšoj svojoj raskoši. Osobito jer na njemu radi odličan kreativan tim koji je svoje vrijednosti dokazao u godinama koje su prethodile. Najviše me veseli rad naših kulturno-umjetničkih društava, naročito s našom dječicom koja za Dječje Vinkovačke jeseni pokažu svo bogatstvo naše baštine, kroz ljepotu pjesama, narodnih običaja i nošnji. Nakon toga dolazi „veliki dio” kada Hrvatska dolazi u naš grad u kojemu se dičimo tradicijskim običajima”, rekao je Romić.

A da nas čeka izdanje koje će nadmašiti sva ona prethodna potvrdila je pročelnica Upravnog odjela za kulturu i turizam Marija Liščić Drmić. Nikad zabavnije, nikad veće, nikad ljepše, bit će ove Jeseni svima na ponos i diku. „Nadam se lijepom vremenu kako bi mogli ugostiti sve koji vole Vinkovačke jeseni, koji vole pokazati svoju nošnju, svoju ljubav prema kulturi, tradiciji i povijesti. To su dani za koje živimo, koje volimo i koje njegujemo”, zaključila je pročelnica Liščić Drmić.

“Dok je bila jabuka u cvitu,

bio j’ dika u dalekom svitu!

Zlatna jesen, jabuka j’ za branje,

ja i janje spremamo vinčanje!”