Dubravko Sertić rođen je 1968. godine u Cerni. Osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima. Likovnim stvaranjem se počinje baviti potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća po unutarnjem diktatu. Diplomirao je na So/i za risanje in slikanje u Ljubljani te stekao naziv magistar likovnih umjetnosti (mag. art). Pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku izobrazbu završio je na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Radi kao učitelj likovne kulture.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu, izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Likovna djela nalaze mu se u fundusu nekoliko muzeja, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, Gradskom muzeju Vinkovci, Gradskom muzeju Vukovar, Muzeju grada lloka, Kninskom muzeju, Zavičajnom muzeju Biograd na moru, Dječjem domu sveta Ana u Vinkovcima te u raznim privatnim zbirkama.
Večeras u 19:00 sati u Galeriji fotografije Meraja Vinkovci samostalna izložba crteža INTROSPECTOR 366.
“Naslov ave serije radova sugerira autorsku prezentaciju 366 autoportreta nastalih od sredine kolovoza 2023. godine do sredine kolovoza 2024. godine. Svi su autoportreti nastali u crtačkoj tehnici olovke na akvarelnom papiru, veličine 30 x 15 cm. Ovaj cjelogodišnji projekt je s vremenom pomalo prelazio u opsesivno-kompulzivno stanje jer su crteži nastajali svakodnevno, disciplinirano, isključivo po jedan dnevno. Svojevrsni su to dnevnički zapisi svakodnevnih metamorfoza, mentalnih, psiholoških, duhovnih. INTROSPECTOR 366 je metafizička kontemplacija, samopromatranje unutarnjeg, nevidljivog drugima, a ponekad samo naslućujućeg i meni osobno. To je i refleksija svakodnevnih raznoraznih impresija i osobnih događanja preoblikovanih u auto ironične sadržaje kojima ispunjavam šabloniziranu siluetu koja mijenja svoju, veličinu, teksture, strukture, a ponekad (rjeđe) broj likova i njihov položaj u elipsastom okviru, obliku koji je preuzet s porculanskih fotografija na nadgrobnim spomenicima i morbidno je i direktno povezan s njima jer su dnevni crteži i zamišljeni kao svojevrsni post mortem vizuali svakoga od 366 dana”, rekao je Dubravko Sertić.
“Crtajući svaki dan po jedan autoportret održavao sam ritam napetosti i iscjeđivanja, a iako se dani smjenjuju pravilnom dinamikom, ponekad mi se činilo da prolaze brže iii sporije, vjerojatno zbog većeg iii manjeg zasićenja crtačkim zadatkom. Raznolikost raspoloženja i misaonih aktivnosti nije mi dozvoljavala ponavljati niti sadržaj silueta niti način izvedbe tj. korištenje crtačkog alata i materijala. Vezanje na duži period sa rezultatima svoga rada nije bilo moguće jer me je svakodnevna asketska produkcija odmicala od “”jučer”” i fokusirala na trenutak stvaranja bez naznaka mogućih katarzičnih momenata”, dodao je Dubravko Sertić.
