18. prosinca 2025. – Tradicija uzgoja i suživota s hrvatskim ovčarom (pulin, bujtar, ćuko, garo), izvornom hrvatskom pasminom pasa koja ima višestoljetnu povijest na području Slavonije, Srijema i Baranje, matičnom prostoru te pasmine, upisana je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro.
Kao najstarija izvorna hrvatska pasmina pasa, hrvatski se ovčar snažno isprepleo s gospodarskim, društvenim i svakodnevnim životom, što je svoje bogato očitovanje pronašlo i u folkloru. Spominjan u bećarcima i usmenoj književnosti, prikazivan u likovnim prikazima tradicijskih slavonskih prizora, izrađivan u skulpturi i primijenjenoj umjetnosti, zastupljen na šaranim tikvicama te prezentiran na folklornim manifestacijama, osobito Đakovačkim vezovima, kao i na kinološkim izložbama i drugim javnim priredbama, hrvatski se ovčar uzdigao na razinu regionalnog i nacionalnog simbola. Time ne samo da predstavlja snažnu poveznicu s povijesnim naslijeđem, nego i potiče te kultivira odnos zajednice i pojedinaca prema živom svijetu kao neodvojivom dijelu kulturne baštine.
U suživotu s čovjekom ta se pasmina tijekom povijesti proširila na različite aspekte života, od tradicijskog gospodarstva i ruralne svakodnevice u prošlosti, do folklora, kinologije i identitetskih vrijednosti u novije vrijeme. Sve do sredine 20. stoljeća hrvatski je ovčar imao iznimnu gospodarsku važnost u stočarstvu, a njegova je prisutnost zabilježena i na ergeli lipicanaca u Đakovu od 19. stoljeća do danas.
Usporedno s postupnim slabljenjem uloge pastirskog psa od sredine 20. stoljeća, kao posljedice napuštanja ekstenzivnog stočarstva, jača interes ljubitelja životinja i stručnjaka za hrvatskog ovčara kao izvornu hrvatsku pasminu.
U teritorijalnom smislu hrvatski ovčar nadilazi granice svoga izvornog slavonsko-srijemskog prostora te se širi u druge dijelove Hrvatske i inozemstvo. Od 20. stoljeća sustavno se provode znanstvena istraživanja, uzgojni programi i druge aktivnosti usmjerene na očuvanje i unaprjeđenje pasmine. Danas se sve češće koristi kao pas za pratnju, kućni ljubimac te sportski i potražni pas, pri čemu pokazuje iznimnu svestranost.
Inicijativu za upis u Registar kulturnih dobara pokrenulo je kinološko društvo Matični klub Hrvatskog ovčarskog psa Đakovo.
