U potresu mu je stradao krov i kuća više nije sigurna za ostanak u njoj. Šubić tvrdi da je nadzor bio samo na papiru i nije imao veze sa stvarnim stanjem i da je obnova odrađena ispod svakog standarda.
U selu Strašnik, jednom od najpogođenijih potresom, Tomislav Šubić za N1 je revoltirano ispričao sve ono što zna o obnovi svoje kuće 1997. godine.
Jedna je to od brojnih sličnih priča, zbog kojih USKOK i pokreće istragu o sumnjivoj obnovi kuća nakon Domovinskog rata.
- Moj otac je građevinac i jako je dobro znao što i kako treba raditi. Našu kuću su obnavljali oko 1997. Moj otac je gledao kako rade i nije mogao vjerovati, znao im je reći – ‘sve što ja kažem da treba, vi napravite obrnuto’ – priča Šubić i pojašnjava kako je sve što je napravljeno tada bilo napravljeno loše:
-
Tu prvenstveno mislim na armiranje i betonsku stolicu koja drži krov na sredini, ona je armirana u tim stupovima, ali nije bila adekvatno povezana s tom betonskom dekom da bi to sve bilo sigurno i čvrsto. Stresli su nam i postojeću donju deku, popucala je, a podloge koje su napravili su bilo toliko loše da nas je bilo strah mesti ih da ih ne pometemo – kazao je.
U potresu mu je stradao krov i kuća nije sigurna za ostanak u njoj.
Šubić tvrdi da je nadzor bio samo na papiru i nije imao veze sa stvarnim stanjem.
- Nisam siguran koja firma je radila obnovu, nitko nije tražio oca da potpiše nešto, znam da se otac žalio da nema nikakvu potvrdu, jedina potvrda koju smo dobili je bila ona kad smo dobili namještaj. Tu se puno kralo i radilo stihijski, mi smo bili sretni što smo se vratili, i sad ćemo biti kad sve riješimo… Hoće li netko odgovarati? Neće sigurno jer tih firmi više nema, a sigurno imaju podatke koje su to firme bile – dodaje Šubić.
-
Otac je apelirao da se tako ne radi, ali netko mu je rekao da će mu biti dovoljno 2 s 1… Nije mislio na gemišt kako je kasnije tvrdio kad se morao ispričati, nego na grob – tvrdi Šubić.
Zgrožen je ponašanjem pojedinaca koji i danas dolaze na teren.
- Jedan policajac, jedan, nisu svi takvi, rekao je da bi trebalo pola sela zapaliti jer se zbog takvih poput nas stvaraju gužve. Bilo je to prije par dana. Nama takve stvari ne trebaju sada. Ima i statičara koji nam se smiju u lice. Kad ja pitam može li ova kuća preživjeti potres, oni mi kažu – možete vi tu živjeti. Pa to znam, ali hoću li preživjeti? Imam troje djece i da ih držim u kući? Nisu svi takvi, ali ima vrlo neprofesionalnih pojedinaca. Zahvaljujem se svima koji nam pomažu, ima tako puno dobrih ljudi, dobili smo zamjenski smještaj – na rubu suza je ispričao Šubić.
