Na hrvatske ceste dolazi 170 novih kamera, vrebat će neoprezne vozače

0

Danas je sasvim jasno da se nije moguće provozati automobilom s jednog kraja grada na drugi bez da budete zabilježeni na desecima kamera.

Oko 170 novih  nadzornih kamera  postavit će MUP na hrvatskim cestama u prvoj polovici ove godine. Lani su neoprezne vozače vrebale na oko 360 lokacija, najviše u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Hrvatske autoceste najavile su prije dvije godine uvođenje novog  sustava  nadzora na autocestama  s oko 1700 digitalnih kamera za novi sustav videodetekcije. Osim cesta, kamerama su pokrivene i ulice u većim gradovima, postavile su ih i banke, muzeji…

– Koliko je meni poznato, u Zagrebu je postavljeno više od 1000 kamera koje služe za  kontrolu prometa , ali se uz odgovarajuće nadogradnje mogu koristiti i za praćenje kretanja vozila, te neke mjere i osobe. Filmski scenariji prepoznavanja velikog broja ljudi apsolutno su mogući i izvedevi u okviru postojeće tehnologije. Nemam saznanja do koje mjere je praćenje moguće, ali znamo da je to tehnički izvješće – kaže nam informatički stručnjak  Marko Rakar  koji ističe da je jedno od temeljnih ljudskih prava i ono da moramo biti slobodni od prekomjernog nadzora, piše Večernji list .

– Danas je sasvim jasno da se nije moguće provozati automobilom s jednog kraja grada na drugi bez da budu zabilježeni na desecima kamera. Načelno nemam problema s tim, ali bih i ja volio znati kako se tako prikupljeni podaci obrađuju, koliko dugo se čuvaju i tko sve ima pristup takvim podacima i pod kojim uvjetima. Kamere su samo jedna od faza  praćenja osoba , naš mobilni telefon je digitalni svjetionik koji također svakih nekoliko sekundi oglašava svoju poziciju. Obično o pametnim telefonima govorim kao o uređajima za praćenje s kojima se može i telefonirati. Budući koraci su i digitalni novac koji će de facto omogućiti da se kontrolira i “izračuna” porijeklo svake transakcije i eura koje ste zaradili ili dobili. U društvu u kojem je sve digitalizirano i ostavlja digitalne tragove, a gdje je arhiviranje takvih tragova praktički besplatno, razina privatnosti koju je moguće ostvariti dramatično se smanjuje i to će sve više i više biti problem – napominje Rakar.