Zagreb – Odbor za ravnopravnost spolova, u suradnji sa Ženskom mrežom Hrvatske, u četvrtak je održao sjednicu posvećenu temi pod nazivom: “Dvadeset dvije godine nakon donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji: treba li nam novi zakon o zaštiti žena od nasilja?“
Na sjednici su uz članove i članice Odbora za ravnopravnost spolova, te ostale zastupnike i zastupnice, sudjelovale i stručnjakinje iz područja koja se bave problematikom zaštite žena od nasilja u obitelji i šire, predstavnici nadležnih državnih institucija i organizacija civilnog društva.
Sjednica je sazvana s ciljem da se otvori rasprava o dosadašnjim učincima Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, o pitanjima sankcioniranja nasilja nad ženama općenito, sadašnjoj praksi, razmatranju mogućnosti premještanja nasilja u obitelji iz prekršajne domene u isključivo područje kaznenog prava, kako bi se strože kaznili počinitelji i adekvatnije zaštitile žrtve, te o potrebi donošenja novoga zakona o zaštiti žena od nasilja.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić uvodno je kazala da je Hrvatska napravila značajan iskorak prema prepoznavanju femicida i nasilja uvrstivši teško ubojstvo žene u svoje zakonodavstvo, ali je i ustvrdila da unatoč određenim unaprjeđenjima ipak nije došlo do željenih rezultata, posebice ako se uzme u obzir da žene i danas „postaju i ostaju žrtve nasilnih partnera“.
– Unaprjeđenje sustava suzbijanja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama ne može počivati samo na čestim izmjenama zakona, represiji i kažnjavanju, istaknula je Lugarić. – Mnogo puta je naglašeno da je nužna edukacija od predškolskih do visokoškolskih ustanova, edukacija struke poput policije, pravosuđa, državnog odvjetništva, kao i opća prevencija i podizanje svijesti u društvu o štetnosti rodno utemeljenog nasilja, odnosno promjena društvenog fokusa s otklanjanja posljedica nasilja kroz kažnjavanje i osude, na učinkovito otklanjanje samih uzroka nasilja, upozorila je.
Posebno se osvrnula na femicid, ističući kako su dinamika i obrasci koji dovode do ubojstva uvijek isti. – Na temelju analiza slučajeva ubojstava žena utvrđeno je da je femicid vrlo predvidivo kazneno djelo i u tom se smislu može spriječiti, naglasila je Lugarić. – No, da bi se femicid učinkovito spriječio, dodala je, potrebno je da nadležna tijela, prvenstveno policija, DORH i sudovi, u svoj rad integriraju rane procjene rizičnih ponašanja koja imaju svoje obrasce i dinamiku, odnosno čimbenike koji upućuju na vjerojatnost počinjenja teškog ubojstva ženske osobe, odnosno femicida. – Često nedovoljno brzo prepoznavanje rizičnih ponašanja od strane nadležnih tijela i najbliže okoline ukazuje na nepostojanje društvene svijesti o opasnosti obiteljskog nasilja kao šireg društvenog problema kao i na neprepoznavanje femicida kao jednog od najpredvidljivijeg ubojstva, istaknula je Lugarić.
– Iako je postojeći Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji značajno unaprijedio pravni okvir, postoje brojni izazovi u njegovoj primjeni i potreba za dodatnim poboljšanjima, kazala je Lugarić te ukazala i na problem neučinkovite koordinacije između različitih institucija što može usporiti ili otežati pružanje pomoći žrtvama. Nadalje, ukazala je i na to da se žrtve nasilja često suočavaju s ponovnim traumama tijekom sudskih postupaka, što može obeshrabriti ponovno prijavljivanje nasilja ili suradnju s institucijama.
Predsjednica Odbora Lugarić, iznoseći svoj stav o potrebi donošenja novoga zakona, istaknula je da je to potrebno zbog nedostatka specifičnih odredbi za žene u sadašnjim zakonodavnim rješenjima, odnosno ne adresiraju se specifični oblici nasilja prema ženama – poput nasilja u partnerskim odnosima, seksualnog nasilja ili nasilja u digitalnom prostoru.
Sanja Juras iz Ženske mreže Hrvatske govorila je o radu sa ženama žrtvama nasilja u praksi te prijedlozima kako unaprijediti sustav zaštite od svih oblika nasilja nad ženama. Pri tom je spomenula potrebu strateškog pristupa nasilju prema ženama u skladu s Istanbulskom konvencijom, izmještanje nasilja iz prekršajne u kaznenu sferu, ističući kako je pravo na život bez nasilja, temeljno ljudsko pravo. – Prekršajni postupci su se pokazali kao neučinkoviti, bez rezultata u praksi i to je iskustvo ženskih organizacija, kazala je Juras. Nadalje, istaknula je i druge probleme koji su uočeni, poput nedostatne prevencije, eskalacije brutalnosti nasilja, niske razina međuresorne suradnje i manjak koordinacije, neprepoznavanje dinamike nasilja, nasilje koje se tretira kao izolirani incident, dvostruko kažnjavanje i žrtve i počinitelja, neučinkovitost zaštitnih mjera i nedostatak edukacija.
Ženska mreža Hrvatske stoga predlaže osnivanje radne skupine pri Ministarstvu pravosuđa za pronalaženje najboljeg zakonodavnog rješenja koje bi zamijenilo ovo postojeće, izgradnju i unaprjeđenje edukacije te usvajanje strategije za borbu protiv nasilja nad ženama.
Dorotea Šušak iz Centra za ženske studije istaknula je kako je nasilje nad ženama serijsko, a ne epizodno, te se ono ne bi trebalo tretirati kao incident koji se više neće ponoviti, jer to u stvarnosti nije tako. – Nasilje je serijsko i predvidljivo je, a naše kazne nisu odgovarajuće, istaknula je Šušak. Upozorila je kako prekršajno kažnjavanje, iako brzo, u praksi dovodi do toga da žrtve nisu dovoljno zaštićene.
Prof. dr. sc. Maja Munivrana s Pravnog fakultet Sveučilišta u Zagrebu kazala je kako u kazneno-pravnom sektoru već postoji averzija prema stalnim izmjenama zakona. – Već smo u više navrata mijenjali naše zakonodavstvo i kazneni zakon, a posljednje izmjene bile su prije godinu dana kad je uveden femicid, te treba pustiti određeno vrijeme da te promjene profunkcioniraju u praksi, kazala je Munivrana. Što se tiče donošenja novoga zakona, kazala je da izdvajanje pojedinih kaznenih zakona nije u našoj tradiciji. Istaknula je važnost prevencije, što se rješava strategijama. Smatra da rješenje leži u osnivanju tijela koje bi imalo zadaću pratiti sve slučajeve rodno utemeljenog nasilja, uključujući femicid. Prema prof. Munivrani, potrebno je razgraničiti što je prekršaj, a što kazneno djelo, te raditi na sustavnoj edukaciji.
O izazovima provedbe Direktive (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji govorila je prof. dr. sc. Snježana Vasiljević koja je istaknula kako je još rano govoriti o rezultatima primjene s obzirom da je Direktiva tek nedavno stupila na snagu. Pojasnila je da Direktiva, kao sekundarno pravo „ulazi na teren“ da bi pomogla državama članicama kada one same to nisu u stanju učiniti. – Ovdje se radi o harmonizaciji prava, mi obitavamo u sustavu liberalne demokracije što nam je zajedničko, kazala je Vasiljević. Dodala je kako o nasilju nad ženama treba razmišljati kao o kršenju temeljnih ljudskih prava i teškim oblicima diskriminacije, a to je pravo na život, a obiteljsko nasilje je atak na pravo na život. – Ono što hrvatsko zakonodavstvo nema je da postojeći zakoni ne definiraju posebne oblike nasilja nad ženama, dok Direktiva to spominje, kazala je Vasiljević.
U raspravu su se uključile i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
Ljubičić je istaknula da treba raditi na tome da fokus bude na rodno uvjetovanom nasilju, na što se zadnjih dvadeset godina zaboravilo. Upozorila je kako je posljednjih godina prevladao broj kaznenih djela, dok se broj prekršajnog nasilja smanjio. Posebno se osvrnula na problem zaštitnih mjera koje se učestalo krše, poput zaštitne mjere psiho-socijalnog tretmana, gdje postoji niz slučajeva da počinitelj samoinicijativno odustane, ne pojavi se na tretmanu, ali ne dobiva zamjensku kaznu.
Šimonović Einwalter ustvrdila je da postojeći zakon ne ostvaruje u potpunosti svoju svrhu. Spomenula je, među ostalim, i problem socijalnog stanovanja, odnosno, rješavanje pitanja kamo smjestiti žrtve nasilja kada napuste sigurnu kuću. Istaknula je i pitanje društvene svijesti i važnost edukacije. – Nasilnici nastaju u našem društvu i obrazovni sustav te uvođenje građanskog odgoja tu trebaju biti ključni. Djeca u Hrvatskoj moraju učiti o vrijednostima koje su Ustavu, kazala je Šimonović Einwalter. Istaknula je i problem nasilja nad starijima, s čime se do sada nije dovoljno bavilo, pa je tako i UN prije dva mjeseca odlučio da će se donijeti Konvencija o jačanju prava starijih osoba.
Marina Švagelj Jažić iz HERA-e Križevci govorila je o izazovima u svakodnevnoj praksi rada sa ženama žrtvama obiteljskog nasilja. Upozorila je da u pojedinim slučajevima po nekoliko puta dolazi do prekršaja, a onda to prelazi u kazneno djelo. I ona drži da mjere koje se izriču nisu učinkovite, poput novčanih kazni i mjere udaljenja iz stana.
Mirjana Duduković iz grupe Korak naglasila je kako je nasilje nad ženama ujedno i nasilje nad djecom jer se ono događa u prisustvu djece. – Muška djeca poprimaju ulogu oca nasilnika, a žene, žrtve. – Osobe s invaliditetom često ne mogu doći ni do telefona da prijave nasilje te često i ne znamo za nasilje tog tipa, kazala je Duduković. Što se tiče edukacija smatra da u njih treba uključiti i sve institucije koje rade na sprječavanju nasilja, zajedno s udrugama, kako bi svi raspolagali ažuriranim informacijama o žrtvama nasilja.
Ispred nadležnih ministarstava u raspravu su se uključili Jasmina Hlupić iz Ministarstva zdravstva, Tatjana Katkić Stanić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Anita Matijević iz Uprave kriminalističke policije MUP-a, Danijela Petković (MUP) te Ivan Crnčec, državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koji su govorili, svatko iz nadležnosti svojeg ministarstva, o koracima koji se poduzimaju u cilju zaštite žrtava nasilja, posebno ranjivih skupina, te unaprjeđenju provedbe do sada donesenih zakonodavnih rješenja. Složni su u tome da je potrebno provoditi sustavnu edukaciju svih uključenih u rad sa žrtvama nasilja, donijeti sveobuhvatne strategije, ojačati međuresornu suradnju, a podržali su i osnivanje zajedničke radne skupine na izradi zakonodavnog rješenja koje bi bilo zadovoljavajuće za rješavanje pitanja nasilja nad ženama u svim njegovim oblicima.
Predsjednica Odbora Marija Lugarić zatvarajući sjednicu je kazala kako će se na jednoj od idućih sjednica Odbora uskladiti zaključci ove tematske sjednice. – Minimalni zajednički nazivnik je da nam treba neka vrsta nacionalne strategije za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, preispitivanje prekršajno/kaznenog pristupa u penalizaciji nasilja, promjena pristupa u području prevencije, podrška i podizanje svijesti te premještanje fokusa na otklanjanje uzroka te posebno prepoznavanje nasilja nad ženama u raznim aspektima, zaključno je kazala Lugarić.
Izvor: Hrvatski sabor
