U crnogorskom selu Dragalj, nadomak Kotora, život nije lak. Ali za Sandru Bojanić (27) to je svakodnevica koju ona dočekuje s osmijehom, pilom i sjekirom u ruci. Dok većina njezinih vršnjakinja bira gradski život i udobnost, Sandra sama posiječe, ispila i iscijepa pun kamion drva — a potom obavi i sve ostale kućne poslove.
Ona siječe šumu, pila drva i ne voli kuhinju. Upravo zbog toga traži momka koji zna da kuha i pere.
“Posiječem kamion drveta, onda radim oko kuće, ta ista drva pilam i cijepam, tovarim, vozim dalje i prođe dan. Ne mogu da trpim šefove iznad glave, tako da sam ja sama svoj gazda”, kaže ona.
Kuhinju ne voli i rado je zaobilazi iako ja završila školu za kuhara.
“Ne, kuhinja, to nikako. Tražim momka koji zna da skuha i opere. Eto, toliko. Neka se neko javi ako misli da se uda, ja ću da se ženim. Ako misli neki da se uda, neka se slobodno javi”, ističe Sandra.
Voli se i našaliti, pa kaže da njen izabranik mora raditi da ne bi dobio batine. Pronađe Sandra i vrijeme za izlazak i predah od teških poslova. “Kada izađem, ne umijem ući u kuću”, navodi ona.
Sandra Bojanić je simbol jedne nove generacije žena koje ne poznaju granice između „muških“ i „ženskih“ poslova. Dok sijeku, pilaju, tovare i šale se, dokazuju da je prava snaga — snaga karaktera.
Čitavu priču o Sandri možete pogledati u videu od 7.25. min.
