Foto: pixabay ilustracija
U Hrvatskoj ima oko 2000 beskućnika, a samo je 420 mjesta u prihvatilištima dok ostali borave na javnim i napuštenim mjestima., upozorio je u četvrtak izvršni predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar u povodu Svjetskog dana beskućnika.
Tim je povodom Hrvatska mreža za beskućnike u suradnji s Gradom Osijekom i Caritasom Đakovačko-osječke nadbiskupije u četvrtak u Osijeku održala 16. nacionalni susret o beskućnicima u sklopu kojega je održana i konferencija pod nazivom “Nova perspektiva za beskućništvo“.
“U zadnje vrijeme raste broj beskućnika u Hrvatskoj, a razlog tome najčešće je rast cijena prehrane, režijskih troškova i stanarina”, rekao je Mlinar napominjući kako je to posebno izraženo u velikim gradovima Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
Po njegovim riječima, najteža je situacija u Zagrebu jer je, prema podacima Mreže, 700 do 1000 osoba koje su na ulici a često se Glavni kolodvor spominje kao najveće prenoćište u Zagrebu gdje u objektima i napuštenim vagonima boravi od 70 do 100 beskućnika.
Uzroci koji dovode do beskućništva su razni, od ovisnosti, raspada obitelji, nezaposlenosti, zdravstvenih problema. Među njima su zastupljene sve skupine korisnika socijalne skrbi i starije osobe s psihičkim i intelektualnim poteškoćama, kao i branitelji, rečeno je na skupu.
Mlinar ističe kako se kod nas često percipira da su to sve ovisnici o alkoholu, opojnim sredstvima i kocki što, međutim, nije istina.
Sve više umirovljenika i starijih osoba
“Među njima je sve više umirovljenika, starijih osoba koji sticajem okolnosti završavaju na ulici”, kazao je. Napomenuo je i kako je minimalna socijalna naknada 1000 kuna, a beskućnik koji je eventualno riješio prebivalište može ostvariti pomoć za troškove stanovanja što je dodatnih 30 posto. Smatra da samac s tim sredstvima ne može zadovoljiti osnovne životne potrebe što znači unajmiti stan, platiti režije i prehraniti se.
“Većina beskućnika koristi pučke kuhinje, no to je samo jedan obrok dnevno. Ostaju mu potrebe za ostale obroke, odjeću, obuću i higijenske potrepštine”, nabrajao je Mlinar.
Ističe da od kada su beskućnici ušli u Zakon o socijalnoj skrbi. Mreža se bori sa sustavom, međutim pomaci su slabi. Kaže da se još uvijek prihvatilišta i prenoćišta financiraju projektno što znači da oni koji su u obvezi po Zakonu o socijalnoj skrbi osigurati sredstva, to nisu izvršili.
Problem s resocijalizacijom
U prihvatilištu Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije je 14 osoba, 11 muškaraca i tri žene, kojima se svakodnevno osigurava tri obroka.
Drago Tukara ravnatelj Caritasa tvrdi da se ručak dovozi iz osječke Pučke kuhinje, a za korisnike se osigurava i odjeća, potrebe za održavanje higijene, zdravstvene skrbi. Organiziraju im se i radionice koje vode vanjski stručni suradnici, pedagozi, psihijatri, glazbenici, informatičari.
“Pokušavamo im osmišljavati svaki dan međutim iskustvo je takvo da je njihov odaziv slab. Radi se na njihovoj resocijalizaciji u društvo međutim rezultat je takav da su se oni samo resocijalizirali unutar prihvatilišta i tu su spremni tražiti svoja prava, svoje statuse i dostojanstvo. Ali kada je pitanje resocijalizacije prema društvu i prema vani tu je odaziv slab, a to znači da ne žele posao i ne bi radili“, upozorava Tukara.
Romano Kristić, pročelnik Upravnog odjela za socijalnu zaštitu, umirovljenike i zdravstvo Grada Osijeka, ističe da srećom u Osijeku beskućništvo nije izraženo.