Foto arhiva: Tomislav Jonjić- Slavonski Objektiv
Moja duša bećarska smirit’ se ne želi/A tijelo mi preumorno od duše se dijeli./I sve da će sutra svanut’ sudnji dan/Lumpat će do jutra duša bećarska – refren je pjesme Slavonskih lola “Moja duša bećarska”, iz čije se svake riječi iščitava doslovce sva filozofija, esencija bećarskog života.
On je i melankoličan i razdragan, i slavi život i proklinje ga, on je zadnja pjesma u birtiji, istina na dnu svake ispijene čaše, predaje se bez zadrške ljubavi, ali i (samo)uništenju, i do propasti imetka predaka. Od gazde do prosjačkog štapa, od ponosa i ugleda do sažaljivih i prijekornih pogleda, osude. Sve je to duša bećarska. Opjevali su ju mnogi, opisali mnogi, uglazbili, pretočili u film, a đakovački književnik Mirko Ćurić posvetio joj je scensku sliku ovogodišnjih, 55. Đakovačkih vezova.
Foto arhiva: Tomislav Jonjić- Slavonski Objektiv
Prema njegovu scenariju, u petak, 2. srpnja, s početkom u 21 sat, ispred Strossmayerove katedrale, uz izravan TV prijenos na Prvom programu HTV-a, 55. Vezovi bit će otvoreni scenskom slikom “Moja duša bećarska”. Dok Ćurić potpisuje scenarij, Darko Milas potpisuje režiju. “Posvećena je bećarima, nečemu što svi smatraju esencijom Slavonije, specifičnošću našeg kraja koja nas razlikuje od ostalih. Htjeli smo kroz ovu priču tom pojmu dati pozitivan kontekst, da bećar nije samo raspikuća koji uništava svoje imanje, koji čini nešto autodestruktivno i destruktivno. U toj pozitivnosti želimo prikazati bećarev odnos prema prirodi, zavičaju, prijatelju, prijateljstvu, ženi, ljubavi. Istina, bećar nije uvijek racionalan u svojim postupcima, odlukama, ali je poseban, drukčiji, ima dušu”, kaže scenarist Ćurić. Ili, kako su to Lole dočarale u svojoj pjesmi:
U večeri rane šorom šetam sam/Da sam život potrošio to ja dobro znam/Što zapio, što na kartam’ novce gubio./Zarasle mi njive, prazni ambari/Svakog dana noć me tjera birtiji/E ‘ko li je izmislio grom ga ubio.
”Ljudi su to koji se vesele, koji slave život bez ‘fige u džepu’, a gdje nije uvijek na prvom mjestu ono materijalno. Ljudi su to koji imaju neke svoje vrijednosti, pa i na vlastitu štetu”, nastavlja Ćurić o bećarima.
Ženio se nisam, a ljubljah puno žena/Svugdje me je bilo, a nigdje me nema./Osim čaše i birtije, ništa moje nije – nastavak je uglazbljene bećarske ispovijesti u pjesmi Lola.
Foto arhiva: Tomislav Jonjić- Slavonski Objektiv
Radnja scenske slike smještena je u 19. stoljeće. U središtu je momak koji zbog nesretne ljubavi postaje bećar i uvodi u priču koja, kao i sve priče iz vezovskih scenskih slika, završava sretno. “Junake naše priče stavili smo u neke malo teže životne situacije iz kojih se moraju izvući i dati sebi i drugima pouku. Priča pokazuje kako u životu ne ide sve glatko, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga, no da opstajemo, kao i Đakovački vezovi što su došli do svog 55. izdanja”, kaže Ćurić.
I ove godine scenska slika zajednički je nastup glumaca, tamburaša, vokalnih solista, KUD-ova. Uloga Mike, seoskog gazde, pripala je Vjekoslavu Jankoviću, u ulozi je Reze, Mikine žene, Anita Schmidt, a u ulozi Stane, Mikine sestre, Tatjana Bertok Zupković. Vedran Dakić interpretirat će ulogu Živka, najstarijeg Mikina sina, a Antonio Jakupčević Luke, srednjeg Mikina sina. Uloga Anke, Lukine žene, pripala je Seleni Andrić, a Joze, najmlađeg sina, Ivanu Simonu. Matea Marušić u ulozi je Eve, Jozine žene, a Domagoj Ivanković je u roli Mate pisara.
S uvodnim govorima i glazbenim točkama scenska slika pod reflektorima Strossmayerova trga, u podnožju đakovačke prvostolnice, trajat će ukupno 85 minuta.
Foto arhiva: Tomislav Jonjić- Slavonski Objektiv
Prema riječima njezina glazbenog urednika Tomislava Radičevića, u glazbenom dijelu slike nastupaju Ženska klapa Certissa, Muška vokalna skupina Bećarine, KUD Tena, Vera Svoboda, Šima Jovanovac, Tamburaški sastav Zlatni vez, Sanja Hajduković, TS Zvona, Marko Funarić, Ženska vokalna skupina Đakovčanke i Slavonske lole, čija će himna duši bećarskoj odzvanjati te večeri vezovskim Đakovom.
Izvor:glas slavonije hr
