Rock fotografija – pisana velikim ‘F’, kao žanr – i rock sinonimi su koji se međusobno nadopunjuju i prožimaju. Identičnog su duha, idu jedno uz drugo. Kada bismo napisali ‘foto rock’, teže bismo objasnili taj magičan odnos istog značenja, jer ono što je rock u glazbi, to je koncertna fotografija u fotografiji.
Fotografija je oduvijek trebala i voljela scenu, a bend bez fotografa, u zoni između fanatičnih prvih redova i pozornice, izgleda kao slika s izgubljenom puzzleom. Fotografija i rock, kao suvremenici medijske kulture, rasli su, razvijali se i oblikovali jedno drugo.
Brankova rock fotografija tanke je crte oštrine, i upravo zato je dragocjena svaka zraka reflektora koja je presijeca, lomi… Čini se kao da je na svakom koncertu i u svakoj dvorani rasvjeta postavljena za njega, ili još bolje – kao da ju je sam postavljao za sebe. Ta dragocjenost svjetla otkriva se u svakoj sekvenci, u svakom kadru koji maksimalno koristi bljesak bogatih mizanscena njegovih prijatelja na sceni, ne praveći razliku između županjske sportske dvorane i neke druge, veće.
U toj lakoći predviđanja kadra očituje se sva raskoš vještine i tajne zanata. Vješto i majstorski, Branko postavlja svakoga pojedinačno na zasluženo mjesto u kadru, nižući referentne prizore iz koncerta u koncert, godinu za godinom. Kao da su on i bend zajedno uhvatili isti val, ne silazeći s njega, uzajamno se časteći nezaboravnim trenucima, odnosno – vječnim kadrovima.
U ovom slučaju, fotografija nije samo sredstvo, već cilj, ostvaren međusobnim uvažavanjem fotografa i benda. Autor fotografija donosi
osobni stav, ne podilazeći potrebi za promocijom, nego sigurnošću u vlastiti pristup, duh i estetiku. Kadru daje snagu, gotovo s izvjesnošću predmnijevajući svaki kadar, bez obzira na mjesto, vrijeme, veličinu događaja ili idolske prisutnosti – jer snima svoje prijatelje. Tako nastaju ikonične fotografije epoha jednog benda.”
“Fotografija je za društvo i kulturu jednako vrijedna kao i glazba. U ovoj knjizi, svaka fotografija jednako vrijedi kao i stih, pažljivo nizana između korica. Čija je dobit veća – benda koji je rastao uz takvog fotografa, ili fotografa koji je rastao uz takav bend – odlučit će možda šut s centra u zadnjoj minuti ili, ništa manje vrijedno, fotografsko zakucavanje, uz ovacije koje ovakvo izdanje zaslužuje. Zadovoljstvo je nepodijeljeno i obostrano – autora, benda i nas, publike”, kazao je Dražen Bota, predsjednik FK Vinkovci.
“Imati svog fotografa je luksuz. Imati svog fotografa koji je pritom vrhunski i prati priču benda preko 15 godina je nešto sa čime ne znam tko se može pohvaliti. Čestitke Bane na fotomonografiji i fenomenalnim fotografijama unazad više od desetljeća. Gledajući sve ove fotografije djeluje kao da si član benda otpočetka. Puno sreće i nadam se da je ovo samo prva u nizu”, Dino Jelusić, glazbenik
