Ova i prošla pčelarska godina bile su izuzetno loše, najviše zbog vremenskih prilika – proljetnih mrazova i, ove godine, hladnih prodora u kasno proljeće, kada pčele izlaze iz košnica, ali u prirodi za njih nema hrane pa su ih pčelari morali dohranjivati kako bi bar smanjili štetu i pomor pčela.
Stanko Čuljak, iskusni pčelar iz vinkovačkog kraja, predsjednik Pčelarskog saveza Vukovarsko-srijemske županije i dopredsjednik nacionalnog Pčelarskog saveza, kaže kako je zbog aktualne situacije i zbog radnih obveza u strukovnim asocijacijama počeo pčelariti samo stacionarno i ne seli pčele na paše.
– Stacionarni način pčelarenja još je pogođeniji ovim vremenskim nedaćama, jer ovisi o stanju na terenu gdje su smještene pčele, a samim tim manji su i prinosi meda. Treba pomoći pčelama da, ako se u prirodi pojavi neka njihova hrana, mogu prikupiti hranu i na dobar se način pripremiti za zimu. Na području naše županije, kao i u drugim dijelovima države, stanje je, ovisno o mikrolokaciji na kojoj se pčelinjak nalazi, teško, a i globalno smo svi pogođeni u većoj ili manjoj mjeri. Kod ovakvih nepogoda kod pčela je problem ne to što izostaje vrcanje, nego što pčelinje zajednice zbog nekvalitetne i nedostatne hranidbe oslabe i izgube vitalnost, pa su podložne napadu bolesti i štetnika. To za posljedicu ima povećane zimske gubitke, a pčelinje zajednice koje prežive zimu imaju puno lošiji proljetni razvoj – kaže Stanko Čuljak. O najnovijoj pomoći države od tri milijuna kuna za saniranje štete pčelarima kaže da je samo kap u moru troškova koje zahtijeva dohrana pčela, jer nije bilo hrane u prirodi.
– Dnevna potrošnja hrane po pčelinjoj zajednici u punom razvoju je nešto više od pola kilograma šećera, a to znači da je kilogram dovoljan za dva-tri dana samo da bi pčele preživjele. Zahvalni smo Vladi RH što je prvi put do sada, na inicijativu Hrvatskog pčelarskog saveza, uvidjela problem i krenula u pomoć pčelarima da održe pčelinje zajednice na životu.
Nemaju novca za unaprjeđivanje proizvodnje– Svi su deklarativno za očuvanje pčela i drugih oprašivača jer je dokazana njihova korist, ali i naša ovisnost o njihovu opstanku. Nestankom oprašivača naš jelovnik bio bi mnogo oskudniji, ali i svijet oko nas ne bi ovako lijepo mirisao i bio obojen svim živim bojama. Zato moramo potaknuti svijest svih, poglavito onih koji odlučuju, da opstanak i dobrobit pčela ne smije biti samo briga pčelara, nego svih nas. Ali nakon niza ovako loših godina nema ni sredstava za ulaganje u obnavljanje opreme i unaprjeđivanje proizvodnje – upozorava Stanko Čuljak.
Izvor: glas slavonije hr
