Ususret jubilarnim 60. Vinkovačkim jesenima stiže niz priča o osobama vezanim za ovu dugogodišnju manifestaciju. Neki su s njima od samih početaka, neki kroz cijeli svoj život, a neki su ostavili trag vrijedan spomena. Uz tekst donosimo i videopriču .
Te davne 1968. godine , kao 18-godišnja djevojka iz Slavonskog Broda, Mirjana Vernački, danas Semeš , proglašena je najljepšom djevojkom Đakovačkih veza. Prvi put je tada obukla narodnu nošnju, svadbenu iz Brodskog Stupnika staru više od sto godina. Iako nikada nije nosila narodno ruvo, uvjerili su se da je pokušao.
„U Đakovu su vikali ‘bijela, bijela’. Svi su gledali u mene i raspitivali se o mome ruhu. Dotad ga nikad nisam nosila pa su me nagovorili da se prijavim na Vezove” , prisjeća se.
Kao izabrana ljepotica, pozvana je na Vinkovačke jeseni te da u voćnjaku Borinci simbolično ubere prvu jabuku . Taj trenutak postat će dio povijesti manifestacije.
„Sjećam se kako je voćnjak mirisao kao i ta prva jabuka koju sam ubrala. Predala sam je tadašnjem direktoru Borinaca, Josipu Brozu. Kao 18-godišnjica djevojke to mi je jako značilo. Ostalo mi je u sjećanju, pohranjeno s najljepšim uspomenama. I tada i sada, osjećaj je jednak. Uzbuđenje je na vrhuncu” , kroz suze radosnice prepričava. Njezine fotografije obišle su brojne domove. Našle su se iu kalendarima ondašnjeg Turističkog društva Vinkovci te je postala zaštitno lice nekih tvrtki.
“Borinačka svečanost bila je velika, došlo je puno ljudi. Među njima i Dragutin Karla Žanić te drugi čelni ljudi iz grada. Svima je bilo stalo da se o ovome priča. Plesalo se, pjevalo do jutra. Sjećam se da sam došla kući sljedećeg dana oko 7 sati” , dodaje se kroz smijeh.
Nakon te godine, Mirjana više nikada nije posjetila Borinca. Sve do sada, povodom jubilarnih 60. Vinkovačkih jeseni kada je ponovno pozvan da zakorači među redove slavonskih jabuka. Tražili su ih dosta dugo jer je svih ovih godina Jeseni pratila izdaleka, fizički se u voćnjak vratila tek sada, 58 godina kasnije.
Tada su Vinkovačke jeseni već bile na putu postati ono što danas jesu. Utemeljene su 1966. godine , a godinu nakon toga održana je prva simbolična berba u gradskom parku. Prvu jabuku tada je ubrao dr. Zlatan Sremec. No upravo je berba iz Borinaca, uz Mirjanu i ostale djevojke u nošnjama, postala temelj nove tradicije.
„Berba jabuka postala je simbol Vinkovačkih jeseni, zahvaljujući Borincima koji su bili najveća plantaža jabuke u Europi. Od 1968. godine pozivane su ljepotice s Đakovačkih vezova, kasnije s mikanovačke manifestacije Mladost i ljepota Slavonije, simbolično u voćnjaku ubrati prvu jabuku“ , pojašnjava Marko Sabljaković , ravnatelj Kulturnog centra Vinkovci i redatelj svečanog otvorenja i ovogodišnjih Jeseni.
Na ulazu u voćnjak danas stoji skulptura jabuke, djelo Joze Matakovića, akademskog slikara i scenografa, autora grba i jednog od osnivača najveće folklorne manifestacije u Hrvata. Ona simbolično čuva priču koja traje više od pola stoljeća, a svakako će biti jedan od središnjih elemenata ovogodišnjeg programa.
Vinkovačke jeseni utkane su u osobne priče, u živote stvarnih ljudi. Upravo o tome svjedoči i Mirjana. To nije samo kulturna manifestacija, već prostor u kojem uspomene žive desetljećima. Šezdesetak godina kasnije, djevojka koja je ubrala prvu jabuku ponovno stoji među u voćnjaku među jabukama. I kao tada, počašćena – srce joj jače kuca, au očima blista slavonski ponos.
