U Domu hrvatskih likovnih umjetnika – Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu, sinoć je svečano otvorena izložba „Kopač“
VINKOVČANIN KOJI JE OBILJEŽIO EUROPSKU LIKOVNU SCENU DRUGE POLOVINE 20. STOLJEĆA
U Domu hrvatskih likovnih umjetnika – Meštrovićevu paviljonu u Zagrebu, posjetitelji od 17. do 27. prosinca mogu pogledati izložbu „Kopač“ koja prikazuje opus hrvatsko-francuskog umjetnika koji pripada vrhunskim dometima domaće i svjetske likovne umjetnosti i koji je snažno obilježio francusku i europsku likovnu scenu druge polovine 20. stoljeća.
Ovaj rođeni Vinkovčanin, radeći s renomiranim svjetskim umjetnicima poput Jeana Dubuffeta, Andréa Bretona i Michela Tapiéa, stvarao je trendove u Parizu, tada glavnom umjetničkom centru.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek otvorila je izložbu rekavši kako je ovaj iznimni projekt okupio institucije i udruge oko djela osobe koja stjecajem okolnosti nije bila toliko poznata u Hrvatskoj koliko zaslužuje. Dodala je i kako je Ministarstvo s veseljem poduprlo projekt, istaknula dobru suradnju s francuskim kulturnim institucijama te izrazila očekivanja kako će sljedeća godina donijeti još veću valorizaciju Slavka Kopača.
Izložba je priređena u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika, te udruga ArtRencontre i Cloverfield, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture i medija i Grada Vinkovaca, a otvorenju je nazočio i vinkovački gradonačelnik Ivan Bosančić.
„Kroz svoju bogatu i 8.000 godina dugu povijest Vinkovci su iznjedrili brojne velike i značajne ličnosti, ali i postali nadaleko poznati kao grad umjetnosti i umjetnika na koje smo neizmjerno ponosni. Slavko Kopač, koji je obilježio francusku i europsku likovnu scenu druge polovine 20. stoljeća, jedan je od najvećih te u našoj Galeriji likovnih umjetnosti u Vinkovcima, koja nosi njegovo ime, čuvamo 54 njegova djela“, naglasio je gradonačelnik Bosančić.
Izložbeni postav proteže se kroz sve izložbene prostore Meštrovićevog paviljona, na impozantnih 1.800 metara kvadratnih. Izložba obuhvaća i eksterijer u kojem su postavljene različite instalacije referentne na Kopačev rad. Izbor najizvrsnijih Kopačevih slikarskih, kiparskih, ali i pjesničkih ostvarenja iz muzejskih institucija i privatnih kolekcija pruža uvid u kulturno-antropološke prilike Vinkovaca, Zagreba, Firence, Mostara i Pariza, u kojima je umjetnik djelovao.
Slavko Kopač (Vinkovci, 21. kolovoza 1913. – Pariz, 23. studenoga 1995.) je hrvatsko – francuski slikar i kipar. Godine 1937. diplomirao je na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu te zahvaljujući stipendiji Francuske Vlade boravio na usavršavanju u Parizu. Nakon akademije, od 1943. do 1948. studirao je povijest umjetnosti u Firenci kada odbacuje akademizam i ulazi u krug najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća. Od 1948. godine trajno se nastanjuje u Parizu gdje je zajedno sa Jean Dubuffetom, André Bretonom i Michel Tapié osnovao Compagnie de l’Art Brut te je 30 godina bio voditelj i kreator istoimene kolekcije. Blisko je surađivao s André Bretonom koji mu je organizirao izložbe u svojoj galeriji Étoile scellée. Michel Tapié ga je uvrstio u svoju knjigu Un Art Autre u kojoj se Kopač nalazi kao jedan od začetnika Informela. Izlagao je u Zagrebu, Firenci, Rimu i Parizu.
Kustosica izložbe Anita Ruso Brečić istaknula je da je Kopač paradigmatska ličnost umjetnosti 20. stoljeća i majstor u korištenju različitih materijala.
„Tehnikama poput ulja, gvaša, akvarela i vinila dodavao je različite neslikarske materijale kao što je čađa, komadići stakla, dijelovi automobilskih guma ili čeličnih žica. Među prvima je na svojim platnima počeo rabiti olovo, a boju je miješao s grafitom, ugljenom prašinom, gipsom ili pijeskom te na nju katkad aplicirao tekstil ili papir u boji. Koristio se i kamenom i korom drveta te odbačenim uporabnim predmetima. Izrađivao je keramiku i skulpture od kamena, drva, papira, stakla i ugljena“, objasnila je.
Ovaj svjetski majstor u korištenju neslikarskih materijala stajao je uz bok najvećim tada živućim svjetskim slikarima. Kroz svoje umjetničke forme, dodala je, Kopač je stvorio svevremenska likovna djela koja svojim nevinim, otvorenim pristupom te vedrinom jasno komuniciraju osnovne ideje njegova stvaranja: poruke mira i uključivosti.
