Foto: pixabay
Kobnog 26.4.1986. godine, došlo je do eksplozije četvrtog reaktora černobilske elektrane, a posljedice zračenja ubile su ili skratile život za gotovo milijun ljudi.
Na današnji dan, prije 36 godina, u 1:23 sata, nuklearni reaktor broj četiri černobilske elektrane je tijekom sigurnosnog ispitivanja
naglo eksplodirao. Černobilska katastrofa je do danas najveća nuklearna katastrofa koja je promijenila živote stotine tisuća ljudi.
Dana 26.4.1986. godine, kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudske pogreške, postupak koji je trebao biti testiranje sigurnosti u Memorijalnoj elektrani Vladimir lljič Lenjin doveo je do eksplozije na jednom od četiri reaktora koji je izbacio velike količine radioaktivne tvari. Eksplozija je u atmosferu otpustila 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu.
Nedovoljno stručnom procjenom, tijekom testiranja nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je dovelo do opterećenja sustava. Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi, što je dovelo do eksplozije koja je raznijela krov reaktora.
Temperatura unutar reaktora povećala se na 4,6500 stupnjeva Celzijevih, gotovo kao i na površini Sunca. Eksplozija od 60 tona TNT-a porušila je gornje zidove reaktorske dvorane i odbacila betonski poklopac od 2000 tona kao da je od papira. Na mjesto nesreće ubrzo su počeli pristizati vatrogasci i počeli vodom gasiti požar, nakon njih stigli su vojni helikopteri i zasipali reaktor olovom i pijeskom.
Radnike koji su se u trenutku nesreće nalazili u nuklearki istrčavali su van, a stanje u kojem su izlazili nakon izlaganja tolikoj količini radijacije šokirala je medicinsko osoblje. Nekima su lica potpuno poljubičastila, svi su povraćali i ubrzo su im po usnicama počeli izbijati veliki čirevi. Desni su pretvarale u sirovo meso i radijacija je potpuno uništavala tijelo i organizam.
Foto:pixabqy
Stanovnici Pripjata, gradića izgrađenog za radnike nuklearne elektrane, evakuirani su dva dana nakon nesreće. Više od 100.000 ljudi moralo je napustiti svoje domove, a posljedice zračenja ubile su ili skratile život za gotovo milijun ljudi.
Najveća tragedija proizašla je iz činjenice da su sovjetske vlasti prvo skrivale nesreću, a pitanje je bi li ju uopće objavili da se nije aktivirala Švedska kada je primjetila visoki stupanj radioaktivnosti nad svojom zemljom. Odgovornost za katastrofu vlast je svalila na radnike, a svi iz kontroine sobe koji su preživjeli nesreću poslani su u logor.
Radijacija je ostavila posljedice na cijeli biljni i životinjski svijet. Vlasti u Češkoj su trideset godina kasnije upozoravali da divlje svinje s jugozapada zemlje u sebi imaju toliku dozu zračenja da se i nakon tri desetljeća smatraju štetnim za jelo po zdravstvenim propisima.
Hrvati i danas umiru od raka zbog zračenja
Točan broj ljudi koji su umrli u danima i godinama nakon nesreće nije poznat. UN je 2005. objavio izvješće o 4000 mrtvih od posljedica radijacije u Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji. Helikopteri su iznad reaktora ispuštali pijesak, olovo i ostale tvari za gušenje vatre i zaustavljanje radijacije.
Alica Bauman je bila voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu. Na austrijskom radiju čula je vijest o nesreći te potvrdila da su i mjerenja u Zagrebu pokazala znatna odstupanja. Informacije je, zahvaljujući kćeri koja je radila kao novinarka, objavila na Radiju 101 te upozorila građane da zatvore prozore i ne izlaze, jer je smatrala da treba zaštititi novorođenčad i malu djecu.
Nakon što je Alice Bauman objavila tu vijest, nazvali su je iz vrha tadašnjih vlasti i zaprijetili da će je staviti u zatvor jer je prekoračila svoja ovlasti. Ali vijest je već bila vani, u žiži javnosti, i shvatili su da bi njeno zatvaranje bilo kontraproduktivno. Oni koji su bili izloženi manjim radijacijama umirali su u godinama nakon, i to od akutnih bolesti ili od raka.
– Nekoliko godina nakon černobilske katastrofe uočili smo kod nas povećan broj karcinoma štitnjače i dojke te leukemija. I danas ljudi u Hrvatskoj obolijevaju od malignih bolesti zbog zračenja iz 1986. godine, ali je nemoguće dokazati da upravo u tome leži uzrok – rekao nam je prof. dr. Andrija Hebrang, koji je, kad je stigla vijest o Černobilu, bio specijalist radiolog u Kliničkoj bolnici Merkur.
”Grad duhova” danas je pusti spomenik onima koji su u njemu izgubili svoje živote, a u posljednjih nekoliko godina posebno je privlačan turistima.
Organizatori tvrde da turiste vode samo u tzv. preporučene zone gdje su sigurni od visokih razina radijacije. Dosta stručnjaka smatra kako kratkotrajni posjet nije rizičan za zdravlje no ističu da područje oko elektrane neće biti sigurno za život ljudi još najmanje 20.000 godina.
Izvor: 24 sata hr
