U općini Tordinci u jesen krenu tužne obljetnice, prvo Korođ, koji je okupiran 29. rujna, zatim Antin 30. rujna, a onda Tordinci, 25. listopada.
U mjesnoj crkvi svetog Antuna Padovanskog služena je sveta misa koju je predvodio župnik vlč. Ladislav Dort, mimohodom te polaganjem vijenaca podno centralnog Spomen obilježja i Golubice, mještani Antina obilježili su 35. godišnjicu progona mještana u Domovinskome ratu. Ovo malo slavonsko mjesto dalo je veliki obol u obrani domovine. Njihovih 42 mještana stradalo je u tom vremenu, te nestalo 13 branitelja i civila u Domovinskom ratu – od ubijenih bračnih parova, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.
Vijence su položili: obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja i civila uz Udrugu dragovoljaca Općine Tordinci, izaslanik MORH-a Dalibor Bajči, voditelj Područnog odjela za poslove obrane Vukovar, izaslanica Ministarstva hrvatskih branitelja Sanja Rešetar, voditeljica Područnog odjela MHB-a Vukovar, župan Vukovarsko-srijemske županije Ivan Bosančić s članovima Savjeta za branitelje Vukovarsko-srijemske županije Milanom Draženovićem i Ljiljanom Poje, načelnik Općine Tordinci Davor Adžić, načelnik Općine Velika Kopanica Ivan Meteš, načelnik Policijske postaje Vinkovci Davor Dežić, te Matej Lazar Kovačević, pastor Protestantske crkvene općine Crkve Božje u Tordincima. Vijence su također položili izaslanici Udruge 106. brigade ZNG-a, Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata – općinskog ogranka Ćelije, Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije, Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – ogranka Antin, članovi NK Mladost Antin, izaslanstvo Osnovne škole Tordinci, Udruga „Veteranke Domovinskog rata” Vukovarsko-srijemske županije te suborci i mještani s područja Antina i Tordinaca.
Nakon polaganja vijenaca župan Vukovarsko-srijemske županije Ivan Bosančić rekao je:
“Prošlo je već 35 godina, ali osjećaj je kao da je bilo jučer. Sjećanja i razgovori živahni su u svakom trenutku među svim Antinčanima, Tordinčanima i svima onima koji su u tim teškim trenucima bili s njima. Danas se s dubokim poštovanjem prisjećamo onih kojih, nažalost, više nema – onih koji su dali ono najvrijednije, svoje živote, kao i onih koji se još uvijek vode kao nestali i čije obitelji još nemaju mir. Uvijek želim posebno istaknuti nevjerojatno herojstvo i izniman otpor koji su ovi ljudi pružili, što se nažalost manifestiralo i kroz veliku tragediju i stradavanje. Kada pogledam unatrag, kada sam danas ovdje u Antinu i kada vidim taj popis nestalih, obuzme me neizmjerna tuga. Riječ je o mladim ljudima koji su u tom trenutku još toliko toga mogli dati svom Antinu i cijeloj općini Tordinci. Antin bi zasigurno bio još ljepše i ugodnije mjesto za život da su oni danas ovdje, živi, zajedno s nama.”
O strahotama okupacije načelnik Općine Tordinci Davor Adžić podijelio je s nama svoja sjećanja:
“Nalazimo se danas u Antinu kako bismo obilježili tužnu 35. obljetnicu stradanja našeg mjesta. Te kobne 1991. godine, nakon što su naši branitelji pod pritiskom bili prisiljeni predati oružje i povući se, u okupiranom Antinu ostao je 91 mještanin. Agresor je lažno obećao mir i sigurnost svima koji ostanu – uglavnom starijim ljudima, ali i nekolicini mlađih, među kojima je bilo i troje djece. Nažalost, uslijedio je stravičan pokolj. Dogodilo se masovno ubojstvo na Carevom ribnjaku, gdje je mučki ubijeno i u jamu bačeno 17 naših ljudi, dok su ostali uglavnom likvidirani pojedinačno. Tek rijetki su se uspjeli spasiti bijegom kroz kukuruz, dok je njih osmero razmijenjeno za pilota JNA koji je pao kod Đakova. Kao svjedok tog vremena, dobro se sjećam starijih mještana koji su preživjeli; trebali su im godine i godine tišine da bi uopće skupili snage progovoriti o strahotama okupacije. Danas s dubokim pijetetom odajemo počast svakoj žrtvi, jer da nije bilo njih, mi danas ne bismo stajali ovdje. Njihova žrtva nije bila uzaludna, a to dokazujemo radom i izgradnjom cijele naše općine Tordinci. Jučer smo se prisjetili i stradanja susjednog Korođa, gdje su Mađari rame uz rame s Hrvatima branili zajedničku domovinu. Tordinci su se herojski branili još nepunih mjesec dana nakon toga, a o toj važnoj bitki govorit ćemo 25. listopada. Danas s ponosom možemo reći da imamo izvrstan povratak, puno mladih obitelji i djece u našim osnovnim školama, a nedavno smo otvorili i novi vrtić. Život u našoj općini ide naprijed, i to je najbolji spomenik onima koji su za našu slobodu dali sve.”
U zajedničkoj molitvi okupljene ispred centralnog Spomen obilježja poveli su biskup Crkve Božje u Republici Hrvatskoj Crkvene općine Antin – Tordinci Matej Lazar Kovačević i župnik Župe Presvetog trojstva Todinci, velečasni Ladislav Dort.
Antin u Domovinskom ratu 1991. – 1996.
ANTIN – SAŽETAK STRADANJA U DOMOVINSKOM RATU
Poginulo (7 osoba):
- 4 osobe poginule do okupacije sela (Mario Vengring, Stjepan Benčević, Žarko Soldo, Adam Vovra)
- 1 osoba poginula u proboju (Vladimir Matanović)
- 1 osoba se ubila 1995. godine (Pišćak Josip)
- 1 osoba ubijena 1995. u Antinu u nerazjašnjenim okolnostima (Pastor Mijo – Šaraf)
Nestalo (31 osoba):
- 1 osoba nestala u proboju (Juliška Pastor)
- 2 osobe odvedene iz sela i pogubljene u Dalju (Zvonko Mlinarević i Ranko Soldo)
- 2 osobe nestale u bitki za Tordince (Mato Kovačević i Stjepan Lončar ml.)
- 1 osoba nestala u bitki za Tordince (Vlatko Matanović)
- 17 osoba pogubljeno u masovnom ubojstvu
- 8 pojedinačnih ubojstava
- 18 osoba od 31 je ekshumirano, identificirano i sahranjeno
Ostale okolnosti (4 osobe):
- 2 osobe nisu stradale u Antinu ali se vode kao Antinčani (Lela Matanović živjela i poginula u Vinkovcima i Pišćak Antun živio u Garešnici poginuo na dubrovačkom ratištu)
- 2 branitelja stradala nakon Domovinskog rata – Josip Matanović – Joža suicid, Darko Skokić poginuo u prometnoj nesreći
Nestali koji se još uvijek vode na popisu:
- 13 osoba se nalazi na popisu nestalih
- 11 osoba ubijenih za vrijeme okupacije Antina (od toga 4 u pojedinačnim ubojstvima a 7 u masovnom ubojstvu koji su bačeni u grobnicu Carev ribnjak)
- 1 osoba nestala u proboju (Pastor Juliška)
- 1 osoba nestala u bitki za Tordince (Vlatko Matanović)
Posebno izdvojeno:
- ubijen je bračni par Antinac – Ana i Martin
- ubijena su braća: Flinčec Zvonimir i Vladimir, Kovačević Mato i Stjepan, Mihaljević Petar i Antun te Miklošević Franjo i Antun
- ubijeni su majka i sin: Pastor Juliška i Josip te Soldo Anica i Ranko
- poginuli su sestra, brat i šogor: Lela i Vladimir Matanović i Zvonko Mlinarević
- ubijeni i poginuli su dida, otac i sin Lončar
Antin – sažetak stradanja
- 91 osoba ostala u selu nakon okupacije, od toga 3 djece
- 8 osoba ostalo u selu cijelo vrijeme rata do kraja mirne reintegracije
- 8 osoba oteto iz sela i razmijenjeno za pilota srušenog iznad Đakova
- 41 osoba izašla iz sela preko Mađarske
- 1 osoba pobjegla iz sela preko noći (Antun Matanović – Tuna bratanov)
- 1 osoba izvan sela (Marin Kovačević – Mito)
- 27 osoba ubijene u okupiranom selu od toga broja:
- 17 ubijeno u masovnom zločinu na Carevoj vikendici
- 2 osobe odvedene i ubijene u Dalju (Zvonko Mlinarević i Ranko Soldo)
- 8 pojedinačnih ubojstava
- 4 osobe ubijene izvan sela Antin (baka Juliška Pastor u proboju u Korođu te Kovačević Mato, Lončar Stjepan ml. i Vlatko Matanović za vrijeme bitke za Tordince)
- 7 osoba poginulo u selu Antin
- 42 osobe poginulo u Antinu (7 poginulih i 31 nestalih + 2 koji nisu stradali u selu + 2 osobe koje su poginule nakon Domovinskog rata)
- 4 osobe umrle prirodnom smrću za vrijeme okupacije sela.
Mjesto Antin je u Domovinskom ratu prošao kalvariju i platio svoj danak, kako u materijalnom smislu, tako ponajviše brojem žrtava. Krajem rujna ratne 1991. godine Antin su zaposjeli Srbi i jugoslovenska armada, nakon čega su uslijedili zločini nad hrvatskih stanovništvom. Pokazalo se da su svi hrvatski branitelji i civili čija su tijela pronađena u masovnoj grobnici Carev ribnjak, bili mučeni prije likvidacije.
Prigodni domjenak održao se u lovačkom domu u Antinu.
