Građani koji se zalažu za temeljno ljudsko pravo, pravo na život za sve ljude, ove će godine hodati u 15 hrvatskih gradova. Deseci tisuća građana svojim će sudjelovanjem u Hodu za život, obitelj i Hrvatsku kroz peti, šesti i deveti mjesec ove godine slaviti životi, iskazujući solidarnost s nerođenim djetetom, svakim djetetom, majkom i ocem.  

„Prvi Hod za život održan je 2016.g. u Zagrebu, te se od tada svake godine broj gradova i sudionika povećava. Uz grad Sinj, po prvi puta za život hodat će se i u gradu Opuzenu, koji se ovoj rijeci života u dolini Neretve pridružio uz Ploče i Metković“, istaknula je Ana Postrimovski, koordinatorica Hoda za život u Opuzenu.

”Želimo da Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti.

Ova miroljubiva inicijativa građana potrebna je u svakom gradu i svakoj sredini, jer traži uvažavanje znanstvenih činjenica koje izvan svake sumnje potvrđuju da život svakog od nas počinje začećem, već 18. dan od trenutka začeća djetetu kuca srce.”, istaknuo je Domagoj Jurković, koordinator iz Knina.

Ana Marija Buntić, koordinatorica iz Zadra istaknula je da sva ljudska bića prolaze isti put razvoja. „Svi smo mi proveli prvih devet mjeseci u tijelu svoje majke. I povezani smo zajedničkom stvarnošću da nam u tih prvih 9 mjesec, još intenzivnije nego inače u životu, treba ljubav i zaštita naše majke, oca i cijelog društva. Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga.“, naglasila je Buntić.

”Mi hodamo za sve one majke koje u trenutku najveće životne krize nemaju podršku obitelji i društva. Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Tražimo da država trudnicama koje se nalaze u teškim životnim prilikama pruži konkretna financijska pomoć. A ne da im se prekid života vlastitog djeteta nameće kao jedini izlazak iz teške situacije. Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca.”, istaknuo je Ivan Ćaleta, koordinator Hoda za život u Vinkovcima.

Željka Markić, iz nacionalne organizacije Hoda za život istaknula je da se u Hrvatskoj sustavno krše radna prava trudnica i majki male djece. Nakon povrataka s rodiljnog dopusta žene se vraća na manje zahtjevna i niže plaćena radna mjesta. Ograničava se njihovo zakonsko pravo na brigu o bolesnoj djeci. Zbog majčinstva im se ne produžuju ugovori o radu. Istovremeno se iz pozicija političke moći  usmrćivanje zdrave i bolesne djece u majčinoj utrobi proglašava – poželjnim. Ženi koja usmrtila svog bolesnog, nerođenog sina koji je mogao preživjeti izvan njezinog tijela –  dodjeljuje se novčana nagrada. Kakav odnos se time stvara prema svoj bolesnoj djeci u društvu?  Majčinski poziv, odnosno požrtvovno ulaganje ljubavi, zdravlja, vremena i novaca u svoju djecu nije samo izvor osobne radosti i ispunjenja za brojne naše sugrađane, već i ulaganje u najveću objektivnu društvenu vrijednost – čovjeka. 

”Suosjećamo i sa svakom majkom  koja se suočava s teškom dijagnozom svoga djeteta, kao i sa svim roditeljima koji nose teško breme bolesti sa svojom djecom. Upravo ovim Hodom svima njima izražavamo podršku i ohrabrenje. Očekujemo da svaka vlast u Hrvatskoj novac poreznih obveznika ulaže u pravo u potporu roditeljima i obiteljima koje brinu o bolesnoj djeci.  Svaki je ljudski život vrijedan i zaslužuje zaštitu!”izjavila je Lidija Blagojević, koordinatorica iz Osijeka. 

Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta poštujući najnovije znanstvene spoznaje. Isto tako, naglašavamo važnost prava na priziv savjesti naših liječnika,  medicinskog osoblja i farmaceuta, kao temeljnog ljudskog prava, zajamčenog Općom deklaracijom o ljudskim pravima.  Očekujemo da hrvatska država štiti ljudska i građanska prava liječnika i zaustavi vraćanje društva u vrijeme totalitarnih režima – nacional socijalizma i komunizma, izjavio je Stipe Čelan, koordinator Hoda za život u Imotskom.

Zrinka Habjanović iz nacionalne koordinacije Hoda za život istaknula je kako je pravo na život  temeljno ljudsko pravo! Nikada, baš nikada ne pomažemo majci, tako da joj “pomognemo” da prekine život svoga djeteta. Usmrćivanje djeteta ni u kojem slučaju nije izraz  suosjećanja ili pomoć. I zato zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom. Uvijek pomažemo ženi kada joj pomognemo zaštititi život svoga sina ili kćeri.

Foto: pixabay

Nakon što je hrvatsku javnost, ali i ministra financija Marka Primorca prošlog tjedna iznenadila objava Državnog zavoda za statistiku o padu bruto plaće za prosinac od 3,5 posto ili za 59 eura i to unatoč Vladinom rasterećenju poreza na dohodak i ukidanju prireza po kojem su plaće trebale porasti, iz Hrvatske udruge poslodavci pojašnjavaju da je zabilježen pad bruto plaće od 3,5 posto na mjesečnoj razini “uvelike posljedice anomalije s obzirom na to da se u prosincu isplaćuju bonusi i nagrade koje ulaze u bruto isplate jer se i na njih plaća porez i doprinosi”.

Također, valja podsjetiti da je prosječna neto plaća u prosincu u odnosu na onu za studeni također zabilježila pad i to za 0,9 posto ili za 17 eura, piše  Novi list.

Kao jedan od razloga zašto je došlo do pada, umjesto rasta plaća, ministar Primorac tada je naveo mogućnost da u prosincu nije bilo dovoljno radnih sati zbog blagdana.

Ne, ministar rada Marin Piletić izvijestio je da je u prosincu bilo 19 radnih dana, kao iu, primjerice, listopadu, s tim da je plaća za 10. mjesec bila 10 posto veća nego za prosinac, a isplaćena je prije porezne reforme!

Primorac stoga očekuje očitovanje HUP-a u kojem također navode da “ne mogu vjerovati” da su neki poslodavci zaista radnicima smanjili bruto iznos plaće, a uštedu, koja je trebala ići radniku, spremili sebi u džep.

Poručio je i da će inzistirati, bez prejudiciranja, što je uzrok padu i bruto i neto plaće, da se raščisti što se doista dogodilo s plaćama za prosinac.

HUP-ovo objašnjenje da je pad bruto plaće u prosincu posljedica isplate bonusa i nagrada bivšeg ministra financija Borisa Lalovca drži apsurdnim.

Ako je iznos neoporezivih izdataka iz lanjskog prosinca veći nego iznos iz prosinca 2022., kaže radnici, moguće je da su se smanjivali bruto iznose, i taj se manji dio nadoknađivao kroz neoporezive dodatke, a radnici to nisu primijetili jer su im isplaćivane pune neto plaće.

“Kad je Vlada krajem prošle godine značajno podigla neoporezive dodatke na plaću, tada smo upozoravali da će se time otvoriti Pandorina kutija i da bi se moglo dogoditi upravo ovo o čemu pričamo”, podsjetio je Lalovac.

Predsjednik Udruge poslodavaca u graditeljstvu HUP-a Mirko Habijanec kategorički odbija mogućnost da su poslodavci smanjivali bruto plaće radnicima i kroz neoporezive dodatke isplaćivali neto iznose i ističe da podaci Državnog zavoda za statistiku ne odražavaju realno stanje plaća u graditeljstvu.

Kao primjer navodi činjenicu da terenske dnevnice, primjerice, čine i do 40 posto neto plaćenih radnika u građevinarstvu, a DZS to uknjiži pod “ostale troškove” pa se to ne vidi u statistici isplaćenih plaća radnicima.