Foto:mrosp.gov.hr

Za izradu reforme koja je ušla u NPOO Vlada traži 51,1 milijun kuna, a izrada analize i donošenje zakona trajat će više od tri godine.

Reforma sustava plaća u javnim službama, jedna od onih koje se pripremaju godinama, na kraju je postala dio Nacionalnog plana za oporavak i otpornost (NPOO): provodit će se više tri godine, od listopada ove godine do prosinca 2024., a Vlada za nju planira povući 51,1 milijun kuna. Tako bi tek početkom 2025. godine zaposleni u državnoj upravi i javnim službama trebali dobiti standardizirani i poticajni sustav nagrađivanja službenika.

Neopravdane razlike

Navodeći što kani činiti tijekom tri godine, Vlada piše da će se provedba te reforme čiji su nositelji ministri Ivan Malenica i Josip Aladrović, odvijati kroz tri faze. Najprije će se osnovati jedinstveno koordinacijsko tijelo “koje će biti zaduženo za međuinstitucionalnu koordinaciju svih aktivnosti te formiranje stručnih provedbenih timova” u kojima će biti i socijalni partneri. Zatim slijedi analiza postojećeg sustava plaća, uključujući pravni okvir, koeficijente po radnim mjestima, deficitarna zanimanja i preporuke, ali i usporedbu s drugim članicama EU.

Konačno, prijedlog izmjene sustava plaća, navodi Vlada, obuhvatit će novi model plaća, nove koeficijente radi uklanjanja neopravdanih razlika u plaći za jednake poslove, smanjenje broja radnih mjesta grupiranjem istih ili sličnih poslova pod zajednički nazivnik te model nagrađivanja i napredovanja najboljih službenika.

Uz novi platni sustav, izradit će se nacrt prijedloga novog Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a kako bi se provele predložene izmjene, u planu je i dorada sustava registra zaposlenika u javnom službama te Centralnog obračuna plaća (COP). Tako bi se COP proširio na sva tijela koja plaće dobivaju iz proračuna, izravno bi se povezao s državnom riznicom, a uveli bi se i kontrolni mehanizmi “radi veće kontrole ispravnosti i zakonitosti u obračunu i isplati plaća”. Fiskalna ušteda bila bi u vidu zadržavanja iste mase plaća.

Prema dogovoru sa sindikatima još krajem 2019. godine, Vlada je obećala napraviti analizu sustava plaća do lipnja prošle godine, ali na kraju je sve odgođeno zbog korone i poprilično prolongirano. Iva Tomić, glavna ekonomistica HUP-a napominje da je sustav određivanja plaća u javnom sektoru prilično složen, a pritom i rascjepkan unutar različitih podsustava i svakako je prije njegove reforme potrebno napraviti dubinsku analizu postojećeg stanja.

Politička volja

• Međutim, već je tijekom posljednje ekonomske i financijske krize zaključeno kako je u taj proces potrebno krenuti što prije, a mi smo, po dobrom starom običaju, pet godina ekonomskog rasta proveli ne radeći ništa po tom pitanju. Štoviše, u međuvremenu se sustav različitim dodacima po različitim osnovama dodatno zakomplicirao pa smo sada, u situaciji najdublje zabilježene ekonomske krize, ponovo na početku – kaže Tomić. ​

Naglašava kako su reforme u većini slučajeva odraz političke volje i odlučnosti onih koji ih provode, a manje ovise o financijskim sredstvima koja ćemo u njih uložiti. A reforma sustava javne uprave “nešto je bez čega ovo gospodarstvo neće steći toliko priželjkivanu otpornost i održivi rast”.

Racionalizacija sustava, objašnjava, potrebna je iz dva razloga, zbog konsolidacije javnih financija i uštede na rashodnoj strani proračuna, što će biti posebno izraženo nakon koronakrize te povećanja učinkovitosti i motiviranosti zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama koji trebaju biti na usluzi građanima i poduzetnicima.

“Osobno ne vidim zašto bi ovaj proces trebao trajati toliko dugo. Moguće da je takva odluka i politički motivirana, odnosno da se za njezinu primjenu čeka da prođu još jedni parlamentarni izbori”, smatra Tomić.

Analiza stanja s prijedlogom novog modela plaća i načina vrednovanja radnih mjesta trebala bi biti gotovo u posljednjem tromjesečju 2022., a do kraja 2023. i sam zakon. Svaka ozbiljna reforma javne uprave, ističe jedan sugovornik, itekako bi prodrmala sustav.

To bi doista značilo da veće plaće i napredovanje zaslužuju najbolji, da na rukovodeće položaje dolaze najkvalitetniji, a ne da napredak ovisi o stranačkim kvotama. A kako se zasad ne prepoznaje ta politička volja, ako je posrijedi opet alibi reforma, bila ona prije ili kasnije, ne čini neku razliku piše jutarnji hr.

Foto: mirovinsko hr

Poslodavcima je problem i odredba prema kojoj onaj tko po svom izboru zaposli osobu stariju od 65 godina snosi sve troškove bolovanja.

Promjena Zakona o radu postala je reformska mjera koja je pomalo neočekivano, pa i naivno, našla svoje mjesto i u Nacionalnom planu oporavka. Otprije je poznato da Vlada želi regulirati uvjete rada na izdvojenom mjestu i rada putem platformi, ali sve to ide prilično sporo. Sada je, međutim, Vlada u igru ubacila dva nova elementa, koja će, oba, snažno odjeknuti u javnosti. Jedan je vezan uz duljinu radnog vijeka, a drugi je uvođenje nekog oblika sindikalnog poreza.

Sindikati traže “porez”

Plenkovićeva Vlada morala je prije nekoliko godina odustati od produljenja radnog vijeka sa 65 na 67 godina, što je, gledano očima Bruxellesa, bio veliki korak nazad. Kad-tad ta će se tema ponovno otvoriti, no tko god ima najmanje 15 godina staža, može u mirovinu kad navrši 65 godina, što je riješeno mirovinskim zakonom.

Odlaskom u mirovinu rubno se bavi i Zakon o radu, u kojemu piše da radni odnos prestaje s navršenih 65 godina i ta dob iz Zakona o radu odgovara uvjetima iz mirovinskog zakona. U nekim zemljama Zakon o radu uopće ne spominje dob kao razlog za prestanak radnog odnosa pa ima pravnika koji smatraju da se ništa ne bi dogodilo da se ta odredba makne iz našeg zakona.

Netko se, međutim, dosjetio da bi se staro rješenje iz mirovinskog sustava, gdje se radni vijek tijekom duljeg perioda postupno povećavao do 67 godina, moglo ugraditi u Zakon o radu te tako omogućiti svima koji to žele i mogu da rade dulje. Po tome radni odnos ne bi prestajao po sili zakona sa 65, nego sa 65 godina i tri mjeseca, 65 godina i šest mjeseci… pa sve do 67.

Kad je ta mogućnost spomenuta prvi put, najviše su negodovali poslodavci jer se nisu željeli dovesti u situaciju da čovjeku koji sa 65 godina ne želi u mirovinu moraju osigurati nastavak rada. Ako im on zbog bilo kojeg razloga ne bi odgovarao, morali bi mu isplatiti otpremninu. Kako to nije lako i jednostavno rješenje, neobično je što ga je Vlada uklopila u Nacionalni plan oporavka, gdje će se isplata sredstava mjeriti realizacijom najavljenih reformi.

Poslodavcima je problem i odredba prema kojoj onaj tko po svom izboru zaposli osobu stariju od 65 godina snosi sve troškove bolovanja.

Provlačenje duljeg radnog vijeka kroz mala vrata otvara više novih problema nego što rješava starih. Ono će svakako biti pozdravljeno u dijelu visokog obrazovanja i na sveučilištima, gdje je najveći udio starijih od 65 godina među zaposlenima, no mladi znanstvenici i asistenti sigurno neće dijeliti oduševljenje starijih profesora jer će im njihov dulji radni vijek dodatno usporiti mogućnost napredovanja.

Inače, sam prijedlog u jeku kampanje “67 je previše” prvi su put inicijalno iznijeli sindikati, predstavljajući ga kao manje zlo od početne ideje da svi rade dulje.

Sindikati javnog sektora, a tu je najglasniji Vilim Ribić, godinama traže od Vlade da uvede obvezu plaćanja sindikalne članarine i za ne članove sindikata. Bio bi to svojevrsni sindikalni porez. Sindikalna članarina kreće se od jedan do dva posto mjesečne plaće i tim se novcem financira rad sindikata. Sindikati misle da bi i ne članovi trebali plaćati određenu članarinu budući da konzumiraju prava za koja su se izborili sindikati, a ničim ne pridonose njihovu radu.

Obveza u javnom sektoru

Taj stav je, očito, prihvatila i Plenkovićeva Vlada.

– Potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju, odnosno u kolektivnom pregovaranju. Razmotrit će se više modela radi pronalaženja onoga koji će dati optimalan odgovor.

Neki od predloženih modela su: uvođenje naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata, model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora na radnike koji nisu učlanjeni u sindikat te model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata, piše u Vladinu planu oporavka.

Kolektivni ugovori rjeđi su u privatnom nego u javnom sektoru pa bi novi sindikalni porez uglavnom obvezivao zaposlene u javnom sektoru i državnim poduzećima piše vecernji hr.

Rješenja o povratu poreza već su počela pristizati građanima, no novac još nije počeo sjedati na račune. Najbolje će proći mladi do 25, zatim oni do 30, a koliko ćete novca dobiti kroz povrat možete provjeriti u svojem pretincu putem sustava eGrađani. Priopćenje Porezne uprave u nastavku prenosimo u cijelosti.

Ove godine će po prvi puta temeljem godišnjeg obračuna povrat poreza na dohodak dobiti i mlade osobe do 30 godina života s osnove umanjenja poreza na dohodak obračunatog na plaću, a slijedom izmjena u okviru 4. kruga porezne reforme s primjenom od 1. siječnja 2020. kojima je cilj smanjenje poreznog opterećenja rada te stvaranje poticajnog okruženja za mlade kroz povećanje plaća. Pritom mladi do 25 godina života ostvaruju pravo na 100% umanjenja porezne obveze, a mladi od 26 do 30 godina života na 50% umanjenja porezne obveze.

Obavijest o izdanim privremenim poreznim rješenjima u svezi povrata poreza na dohodak za 2020. građani su počeli dobivati od 27. travnja 2021. u svoje osobne korisničke pretince putem sustava eGrađani, a danas je Porezna uprava putem Hrvatske pošte d.d. započela s fizičkom otpremom 48.586 navedenih rješenja. Do kraja ovoga tjedna planirana je otprema oko 175 tisuća privremenih poreznih rješenja, s time da će prve isplate povrata poreza na dohodak krenuti u ponedjeljak 10. svibnja 2021.

Udio povrata poreza i prireza porezu na dohodak za mlade unutar posebnog postupka utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak za 2020. godinu iznosi gotovo 40% u odnosu na ukupan iznos povrata poreza i prireza porezu na dohodak za sve porezne obveznike – građane u posebnom postupku. Povrat više plaćenog poreza na dohodak i prireza izvršit će se negotovinski na tekući ili žiro-račun otvoren kod poslovne banke. Iznimno, povrat više uplaćenog poreza i prireza isplatit će se u gotovom novcu za porezne obveznike koji nemaju otvoren tekući ili žiro-račun kod banke, odnosno ako u trenutku izvršenja povrata poreza na dohodak ne ostvaruju primitke za koje postoji obveza isplate na račun.

Travanj je umirovljenicima donio 0,56 posto veće mirovine za ožujak sa zaostacima za siječanj i veljaču, što je rezultat prvog polugodišnjeg usklađivanja prema promjenama prosječne plaće i potrošačkih cijena. Kako je prošloga mjeseca povišica bila “trostruka” svibanjska će se mirovina činiti nižom za oko jedan posto. No, dobra je vijest da na nju nećemo morati čekati do ponedjeljka.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje objavio je da će mirovine za travanj isplatiti već u petak, 7. svibnja. Iako neki korisnici računa u pojedinim bankama umirovljenička primanja dobivaju već od prvog dana u mjesecu, većina će se ipak morati još malo strpjeti.

Mirovine su u odnosu na prošli mjesec veće u prosjeku za oko 12 kuna, odnosno pojedinačno za 0,56 posto. Umirovljenici su u travnju uz mirovine za ožujak dobili i zaostatke za siječanj i  veljaču. No, umjesto “trostruke” povišice sada im stiže ona redovna mjesečna pa će se primanja činiti manja za oko jedan posto.

Dodatne informacije mogu se dobiti radnim danom od 8 do 16 sati na infotelefonima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 01/ 45 95 011 i 01/ 45 95 022 i na internetskoj stranici www.mirovinsko.hr.