Uoči uskrsnih blagdana u ribarnicama i trgovačkim centrima diljem Slavonije i Baranje šarana, soma, smuđa i ostalih vrsta slatkovodne ribe bit će dovoljno, poručuju domaći proizvođači i ribari, no po kojoj cijeni, o tome izbjegavaju govoriti.
Naime, cijena kilograma živog šarana u ribarnicama na glavnoj osječkoj tržnici prošle subote iznosila je 32 kune, što znači da je u usporedbi s kojim tjednom prije porasla za dvije kune po kilogramu. Građani strahuju da bi u sljedeća dva ili tri tjedna, do Uskrsa, kada i potražnja poraste, cijena šarana mogla skočiti za još dvije-tri kune po kilogramu, odnosno na 35 kuna. Bilo bi to poskupljenje od 15-ak posto. Som i smuđ ni do sada nisu bili za svačiji džep, tako da bi poskupljenje od 10 do 15 posto značilo da te vrste slatkovodne ribe neće vidjeti blagdanski stol prosječnog Slavonca i Baranjca. Dok se proizvođači opravdavaju poskupljenjem proizvodnje i rastom troškova, građani teško prihvaćaju da kilogram ribe može biti skuplji od svinjetine.
Proizvodnja slatkovodne ribe opada i kreće se oko 2300 tona šarana plus sve ostale vrste, tako da ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u Hrvatskoj ne prelazi tri tisuće tona. S obzirom na to da je još rano za podatke iz prošle godine, relevantni su podatci iz 2020. Tada je ukupna proizvodnja slatkovodne ribe smanjena za 456 tona, odnosno za 14,7 posto, u odnosu prema 2019. Proizvodnja konzumne ribe u šaranskim ribnjacima smanjena je za 341 tonu, ili za 12,5 posto, a proizvodnja u pastrvskim ribnjacima za 115 tona, odnosno za 30,9 posto, u usporedbi s godinom prije. I vrijednost slatkovodnog ribarstva u toj je godini pala, za 17,9 posto u usporedbi sa 2019. Uzrok je tog pada manja prodana količina, za 14,7 posto.
Prema posljednjim istraživanjima, Hrvati konzumiraju oko dva kilograma slatkovodne ribe po stanovniku godišnje, od čega šarana samo pola kilograma po stanovniku, i to najviše u Slavoniji i Baranji, središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iako su ljudi svjesni zdravstvene vrijednosti ribe i važnosti da ju konzumiraju bar jednom ili dvaput tjedno, niska potrošnja pokazatelj je da aktivnosti kojima se trenutno utječe na stavove i mijenjanje navika nisu dovoljne i da ih je potrebno provoditi sustavno i ciljano, od vrtićke dobi, kada se stječu prehrambene navike za cijeli život, nadalje. Prema istraživanju Eurofisha, u Hrvatskoj od ukupnog broja onih koji ne konzumiraju ribu čak 27 posto kao razlog navodi da nema naviku jedenja ribe. U nekim zemljama EU-a riba je zastupljena u svim ustanovama, od vrtića, škola, studentskih kantina, bolnica…
Hrvatska nema tradicionalnu prehranu temeljenu na konzumaciji različitih ribljih vrsta, a slatkovodna riba neopravdano je zanemarena u odnosu prema morskoj i stoga je potrebno više isticati njezine zdravstvene blagodati i nutritivnu vrijednost, ali i predstavljati suvremenu gastronomiju temeljenu na slatkovodnoj ribi poput šarana, amura ili tolstolobika, poručuju iz PP-a Orahovica, tvrtke koja je najveći proizvođač i prerađivač slatkovodne ribe u regiji. Napominju također da je potrebno podizati svijesti o kvaliteti ribe podrijetlom iz uzgoja.
“Rezultati straživanja pokazali su kako potrošači radije odabiru divlju ribu naspram uzgojene jer vjeruju da je ukusnija i zdravija. Kada su je kušali u testiranju naslijepo, preferirali su uzgojenu ribu, ali kada im je rečeno podrijetlo, preferirali su divlju ribu. To pokazuje da na izbor proizvoda snažno utječu vjerovanja i stečeni stavovi. Promotivne i marketinške kampanje trebale bi naglasiti pozitivne karakteristike uzgojene ribe, uključujući njezinu nižu razinu kemijskih zagađenja, poput teških metala, i bioloških opasnosti od parazita. Riba koju uzgajamo hrani se prirodnom hranom i raste u prirodnom okruženju”, objašnjavaju iz PP-a Orahovica.
Riba se uzgaja na ribnjacima površine 6817 hektara, a prerađuje u tvornici za preradu ribe Panona Mare. Preradbeni kapacitet tvornice je 50 tona ribe dnevno. U prošloj godini na tržište je plasirano nešto više od 2,5 tisuća tona konzumne ribe. Izvozno tržište čini 12 europskih zemalja, a najveća su ona na kojima se tradicionalno konzumira šaran – Srbija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Poljska. Uz plasman preko devet vlastitih ribarnica Panona Mare, na domaćem tržištu riba iz ribnjaka PP-a Orahovica može se naći i u trgovačkim lancima. Smatraju kako su inovacije ključne za održivost slatkovodnog ribnjačarstva s obzirom na to da se radi o proizvodnji koja nije visoko profitabilna.
