Blagdan je Tijelova, na koji Katolička crkva slavi ustanovljenje euharistije na Posljednjoj večeri na Veliki četvrtak prije muke Isusa Krista, a i slavi se deveti četvrtak nakon Uskrsa.
Blagdan se u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a taj naziv potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi brašno, od kojeg se pravi kruh, a kruh u pretvorbi na svetoj misi postaje Kristovim Tijelom.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod belgijskoga grada Liegea, u jednom viđenju punoga Mjeseca na Mjesecu pokazala mrlja. Puni je Mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote uveo je u svojoj biskupiji blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove vezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise – pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.
Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
– Današnji blagdan vezan je za Uskrs. Nakon Uskrsa imamo pedesetnicu Uzašašća i tek onda dolazi Tijelovo i to sve diktira Uskrs. A važno je i da je četvrtak jer znamo da je Isus u Velikom tjednu na četvrtak uspostavio euharistiju, rekao je fra Brčina.
Kad je riječ o tradiciji slavljenja Tijelova u Hrvatskoj, rekao je da je 2021. godine taj dan proglašen blagdanom i neradnim danom.
– Danas je svečano u svim župama i biskupijama. Posebno je lijepo u manjim mjestima gdje ljudi ukrase ispred svojih domova, istaknuo je, te dodao da ima jako lijepih običaja u Hrvatskoj.
