Petak, 1 srpnja, 2022
25 C
Vinkovci
spot_imgspot_imgspot_imgspot_img
NaslovnicaSlavonijaUskrsna pastirska poruka đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića

Uskrsna pastirska poruka đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita Đure Hranića

Foto: DJOS HR

Riječima Matejeva Evanđelja Vi se ne bojte! (Mt 28,5) naslovljena je Uskrsna pastirska poruka i čestitka đakovačko-osječkog nadbiskupa metropolita mons. dr. Đure Hranića, koju je 11. travnja 2022. predstavio na tradicionalnom preduskrsnom susretu s predstavnicima društvenog priopćavanja u Nadbiskupskom domu u Đakovu.

  • Cjelovitu Uskrsnu čestitku i pastirsku poruku nadbiskupa Đure Hranića možete pročitati u nastavku teksta.

NADBISKUP METROPOLIT ĐAKOVAČKO-OSJEČKI
Uskrsna čestitka i pastirska poruka 2022.
Vi se ne bojte!
(Mt 28,5)

Draga braćo i sestre!

Kad strah zavlada svijetom. Posljednjih nekoliko mjeseci čovječanstvo se, kao rijetko kad dosad, sučeljava na različite načine s onim konačnim, sa smrću. Još nismo pravo zacijelili boli i rane mnogih čije su zdravlje i život promijenjeni virusnom pandemijom COVID-19, a već se nad nama nadvio novi oblak smrti i neizvjesnosti, plod svijesti o vlastitoj veličini i samodostatnosti, čiji je najviši cilj uništiti drugoga koji staje na put ‘mojoj’ nadmoći (usp. papa Franjo, Fratelli tutti, 15). Strah se sve više počinje uvlačiti u nas kao temeljni princip života. Strah od gubitka isplanirane budućnosti, beznađe pred razrušenim
domovima, praznina ruku kojima mnogi nemaju više koga zagrliti. Ne nazire se svjetlo, sloboda ne pronalazi svoj put. Mir kao da svakodnevno sve više umire s prekinutim djetinjstvima, s brojem poginulih i ranjenih te s povećanjem broja majki koje kao hrabre čuvarice budućnosti u naručju nose golu nadu u novi život. Život kao da je prekriven povojima s Kristova groba. A on, Krist, „nije ovdje“! Žene koje su ga došle pomazati „spopade strah i trepet“ (usp. Mk 16,6.8).

Hodamo zemljom kao Golgotom. Sjećanje čovječanstva potvrđuje da je čovjek nerijetko želio biti velik, zaboravljajući pritom da je Bog tako rado bio malen. Vođen željom da vlastitim snagama iznova obnovi izgubljeni raj (usp. papa Benedikt XVI., Spe salvi, 17.), čovjek je u svojoj povijesti često posezao za različitim sredstvima kako bi ostvario svoja privatna i ovozemaljska kraljevstva. I nedavna povijest našeg naroda, čije se rane još uvijek prelijevaju u sadašnjost, poučava nas što znači hodati zemljom kao Golgotom. Vrijeme je to kad nada, pritisnuta križem, pada pod teretom ljudskoga besmisla. Danas to proživljavaju ukrajinski narod i brojni drugi ljudi. A moćnici prisvajaju i Boga kao samo svoga zaštitnika te svoje prizemne interese opravdavaju višim, „metafizičkim“ ciljevima. Nažalost, tako i Bog biva pretvoren u odvjetnika nasilne istine.

Hodamo zbog toga i danas zemljom kao Golgotom. Međutim, kao kršćani, ispovijedamo da je upravo Križ u središtu uskrsne poruke. On je znak spasenja. Krist  dragovoljno prihvaća patnju, preuzima je na sebe, dijeli s nama i po njoj nam daje novi život! Križ je mjesto na kojemu je ispisan identitet svakog kršćanina.

Vi se ne bojte! Riječi su to anđela, upućene ženama, koje su „u osvit prvoga dana u
tjednu“ došle na grob. „Nije ovdje! Uskrsnu kako reče“ (usp. Mt 28,1.6). Uskrsnuće
‘potresa’ naš ljudski život. Ono nije samo sredstvo utjehe! Uskrsnuće je najprije temeljni princip života! Ne više strah. Ne bojazan. Ne beznađe! Uskrsnuće je ono ‘usprkos’ svemu: pobjeda nad sučeljavanjem čovjeka s onim konačnim, s krajem; početak vječnoga života čovjeka. Uskrsnuće je ispunjenje svake nade! Kao kršćani, ne možemo ne naviještati tu nadu. To je naša potreba i naša obveza! Nada se bori i za drugoga. Uskrsnuće Isusa Krista temelj je novoga Jeruzalema. Nada cijelog čovječanstva jedini je izvor stvaranja nove zemlje i novih odnosa među narodima! Zato je potrebna i Crkva, koju nije strah zakoračiti u ‘noć ljudi’ i koju nije strah ponoviti s papom Franjom: „U Ukrajini teku rijeke krvi i suza“ (nedjeljni Angelus, 6. ožujka 2022.). Stoga „u ime Boga, zaustavite ovaj masakr“ (nedjeljni Angelus, 13. ožujka 2022.).

Uskrsno jutro već sviće. Ono ulazi usred sve patnje, strahova, tuge, jer ima odsjaj
Kristova križa, koji je sa svima koji pate. Uskrsno jutro blista osmijehom nade koja se
ne predaje, koja je u nama, jer „uskrsnu kako reče“ (Mt 28,6).

Nada se bori za drugoga. Ništa što čovjek čini neće ostati zaboravljeno. Poruka
uskrsnuća Kristova već se nalazi u srži, u središtu naše svakodnevice. Onako kako u
križu svoje patnje i smrti stajemo pred Boga, tako su i u našem uskrsnuću upisana
sva naša djela: mala i velika.

Vi, draga braćo i sestre, koji ste velikodušno otvorili srca i vrata svojih domova za
ratom stradale u Ukrajini, ali i ne samo za njih, zapravo živite i svjedočite onaj istinski smisao uskrsne nade, koja se dariva i bori za drugoga. Ništa što činite neće propasti! Vjeran Bog nagradit će svaku prolivenu suzu i poklonjeni osmijeh.

Svima vama, dragi vjernici, draga braćo svećenici, redovnici, redovnice, vjeroučitelji,
župni suradnici i volonteri u karitativnim i socijalnim ustanovama te vjerničkim
društvima – vama osvjedočenima takvim iskustvom Kristova uskrsnuća, koji iskazujete velikodušnu kršćansku ljubav i solidarnost prema najpotrebitijima, u zajedništvu s mons. Ivanom Ćurićem, pomoćnim biskupom i mons. Marinom Srakićem, nadbiskupom u miru, želim sretan i blagoslovljen Uskrs, blagdan nade i novoga Života!
U Đakovu, o svetkovini Uskrsa 2022.
Đuro Hranić
nadbiskup metropolit

Podijeli

spot_imgspot_imgspot_imgspot_img

Najpopularnije